Za šivaćim strojem 70-ih radilo je gotovo 40.000 žena u Hrvatskoj

Jasmina Grgurić Zanze
31. prosinca 2021.
Novosti
A- A+

Proces deindustrijalizacije, koji je devedesetih godina započeo upravo s gašenjem tekstilnih pogona, najviše je utjecao na žensku radnu snagu, koja je prva ostala bez radnih mjesta i mogućnosti novog zapošljavanja. No, koliko god da je šivanje radnicama osiguravalo koricu kruha, toliko su bile eksploatirane i potplaćene.

Je li šivaći stroj alat osnaživanja ili eksploatacije pitaju iz zagrebačkog muzeja Nikola Tesla u sklopu izložbe “Žene i tehnika”, donoseći presjek ženskog rada u tekstilnoj industriji od Kraljevine Jugoslavije pa do 90-ih kada je deindustrijalizacija dovela do gašenja tekstilnih pogona i gubitka radnih mjesta.

Barilla tjestenina

Penne rigate ili spaghetti, 500 g
7,49 kn
0,99 €
prije:
13,99 kn
1,98 €
Uštedite

Softy toaletni papir

120 listića, troslojni, 20 rola
32,99 kn
4,38 €
Ne propustitre

L'oreal Age Specialist

Krema za lice, dnevna ili noćna, 50 ml
34,99 kn
4,64 €
prije:
63,99 kn
8,49 €
Ne propustitre
Tečaj €/kn: 7,53450

Imale su dvostruko niže nadnice od muškaraca

Izum šivaćeg stroja domaćicama je olakšao taj dio kućanskih poslova, jer su mogle šivati brže. No, od profesionalnih švelja sada se očekivala i veća produktivnost, a plaće su ostale jednako niske i uvjeti rada jednako loši.

Propast tekstilne industrije: Hrvatska je izgubila gotovo 70.000 tvorničkih radnika

Tvornice odjevne konfekcije bile su poznate po nehigijenskim uvjetima rada i niskim plaćama. Posao tekstilne radnice bio je početkom 20. stoljeća jedan od četiriju najozloglašenijih poslova. U tom smislu izum šivaćeg stroja možda jest omogućio zapošljavanje većeg broja žena (jer su se i proizvodnja te broj tekstilnih radnji i tvornica povećali), ali ih nije oslobodio od eksploatacije, navode iz Tehničkog muzeja.

U Kraljevini Jugoslaviji u industriji odjeće, za šivaćim strojevima, radilo je više od 12.000 radnica. Samo u Zagrebu tridesetih godina 20. stoljeća radilo ih je više od dvjesto. Nadnice radnica u toj su industrijskoj grani u odnosu na one u ostalim industrijama bile najniže te ujedno dvostruko niže od nadnica muškaraca zaposlenih u istoj industriji. Osim u industriji odjeće velik broj djevojaka, primarno iz ruralnih područja, radio je na poslovima švelje u krojačkim obrtima. Njihovi radni uvjeti nisu bili bolji od onih u tvornicama – radilo se i danju i noću, a nadnice su bile niske.

Žene ostale bez posla i mogućnosti zapošljavanja

Između dva rata tekstilna industrija počela se sustavnije razvijati te je i broj tekstilnih radnica narastao. Većinom su to bile nekvalificirane radnice iz ruralnih područja. Godine 1932. na području Hrvatske žene su činile 57,43 posto ukupno zaposlenih u tekstilnoj industriji. Nakon Drugog svjetskog rata i intenzivne industrijalizacije Jugoslavije broj tekstilnih radnica ponovno raste.

Slavonija je nekad imala 21 tekstilnu tvornicu sa čak 11.000 radnika!

Godine 1951. u NR Hrvatskoj u tekstilnoj industriji je bilo zaposleno 14.958 žena, od čega je velik broj radio u industriji odjeće, za šivaćim strojevima. Broj je u narednim desetljećima nastavio rasti i 1970. broj žena zaposlenih u tekstilnoj industriji u SR Hrvatskoj iznosio je gotovo 40.000.

Proces deindustrijalizacije, koji je devedesetih godina započeo upravo s gašenjem tekstilnih pogona, najviše je utjecao na žensku radnu snagu, koja je prva ostala bez radnih mjesta i mogućnosti novog zapošljavanja.

Šivaći strojevi na ovim prostorima bili su toliko vezani uz rad žena da su oni proizvedeni u hrvatskoj tvornici šivaćih strojeva Bagat, osnovanoj 1950. godine, nosili ženska imena – Jadranka, Ruža, Slavica, Višnja i Danica, zaključuju iz zagrebačkog Tehničkog muzeja “Nikola Tesla”.

Za šivaćim strojem 70-ih radilo je gotovo 40.000 žena u Hrvatskoj
Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap