Bojkot kupovine: Umirovljenike nećete uplašiti pričama o plaćama i recesiji

Nije li priča o bojkotu, bajkovita i pomalo nerealna, poruka i onima koji imaju? Prisjećamo se da smo nekad jeli ono što bi nam mama stavila na stol. Nije bilo šarenih paketića, ali je bilo kolača od jednog jaja, palačinki bez mlijeka, paradajz juhe… I imali smo više nego sada. Umirovljenici taj jedan dan neće morati posezati za kovanicama koje su im uništile novčanike. A sasvim sigurno se neće uplašiti prijetnji da će izbiti recesija i da nećemo imati za plaće javih činovnika.

Bojkot kupovine došao je kao naručen. Prosječni hrvatski umirovljenik, maskota milijuna hrvatskih građana, na blagajni trgovine već godinama osjeća sram. Čudi se iznosu, prevrće po novčaniku, razmišlja što će sutra… Premda mirovine rastu, cijene hrane rastu više. S oko 500 eura prosječnih primanja, nemoguće je taj rast pratiti. Onaj tko barem jednom nije imao, ne zna osjećaj grča u želucu kada mora u dućan. Što će kupiti, što neće kupiti, što je na akciji…

Na stranu učinak, bojkot kupovine šalje snažnu poruku

Ne pamtimo kad smo zadnji put vidjeli nekog djeda ili bakicu da su natrpali i onu najmanju košaricu u Konzumu. Uvijek je to artikl, dva, tri… Ono osnovno, nužno, za sebe, za danas, eventualno da se podijeli sa supružnikom, ako imaju sreće pa i dalje žive udvoje. Istovremeno, ljudi oko njih kupuju kao da sutra ne postoji, državna kasa se puni, podaci govore da Hrvati nikad nisu bili šire ruke. Plaće su rasle, štednja je nakon godina krize pala u drugi plan pa su mala zadovoljstva jedina preostala, zbog čega se sumanuto troši.

Čovjeku dođe da se zapita je li to samo njemu skupo, zar je samo on taj koji nema? Ružan je to osjećaj. I onda dolazi opći bojkot kupovine. Umirovljeniku time stiže potvrda da nije lud, da nije škrt, da nije da ne zna rastegnuti financije od početka do kraja mjeseca. Osjeća olakšanje, jer barem taj jedan dan ima izgovor da ne poseže za kovanicama koje mu ispadaju iz potrganog novčanika. Njegov je to dan. Na stranu učinak, poruka je važna, osjećaj pripadnosti je važan, solidarnost je važna, jer više u toj svakodnevnoj kaljuži starac nije sam. Čak je i premijer kazao da bojkot kupovine šalje važnu poruku te da će se ona uzeti u obzir. Kako Vlada sastavlja novu listu proizvoda s ograničenom cijenom, svakako da će ova inicijativa imati utjecaja i na to.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Konzumerizam kao recept lažne sreće i nesreće

Kada je vrli ministar savjetovao da ne kupujemo ono što nam je skupo, nitko nije ni slutio da će ga građani stvarno i poslušati. Da će se, kako oni to vole reći, narod ujediniti u tom bojkotu i da neće stati. No, ima onih kojima bojkot nikako ne odgovora. Stručnjaci su uoči drugog bojkota izvadili tešku artiljeriju. Prijete urušavanjem gospodarstva, prijete da neće biti za plaće u državnim i javnim službama, da će u konačnici izbiti recesija. Uzalud, jer ništa od toga ne zanima hrvatskog umirovljenika, ni plaće, ni recesija ni ništa osim toga da može bez srama kupiti hranu od mirovine za koju je radio cijeli život. Da, i čokoladu za unuke.

Na kraju krajeva, nije li priča o bojkotu, uvelike romantizirana, bajkovita i pomalo nerealna, poruka i onima koji imaju? Priča je to koja potiče da razmislimo o prenaglašenom konzumerizmu, da stanemo i zapitamo se treba li nam zapravo toliko toga. Ima neke čari u skromnosti, u snalaženju s onim što imaš. Na kraju, nitko neće umrijeti od gladi. Dok u frižideru ima koje jaje i komad sira, da se ručati fini omlet. Malo mlijeka i kruha za večeru, kao kada smo bolesni ili postimo pa nas to uvijek nekako odvede do traženja smisla.

Prisjećamo se da smo nekad davno jeli ono što bi nam mama stavila na stol. Nije bilo šarenih paketića, ali je bilo kolača od jednog jaja, palačinki bez mlijeka, paradajz juhe… I imali smo više nego sada. Podsjeća to na one trenutke kada ostanemo bez vode i struje i ništa nam odjednom nije važnije. A kada se vrate, traje taj djelić istinske zahvalnosti sve dok nas opet ne proguta bezdan konzumerizma kao recept lažne sreće, ali i lažne nesreće.

__________________________________

*Komentar je stav autora i ne odražava stav redakcije