Klub umirovljenih profesora: 'Stariji od 65 nisu jogurt kojem je istekao rok trajanja kada odu u mirovinu'

Da Hrvatska nije toliko bogata da bi se tako lako odrekla starijih od 65 godina, poručio je Klub umirovljenih profesora. Najviše im smeta, istaknuli su na panel raspravi, odnos društva koje te jedan dan gleda kao profesora, a već drugi dan kao penzića. Naprotiv, stariji ljudi su kapital koji uvelike može doprinijeti razvoju zajednice pa ih ne treba gledati kao ugrozu za mlađe generacije.

Potencijal radnika starijih od 65 godina shvatila je i država, ne toliko zato što ih cijeni, nego zato što joj nedostaje stručni kadar. Aktualne izmjene Zakona o odgoju i obrazovanju tako će i učiteljima i nastavnicima omogućiti da nastave raditi do 67. godine, na što trenutno nemaju pravo pa po sili zakona sa 65 godina moraju u mirovinu, o čemu smo pisali ovdje.

Da Hrvatska nije toliko bogata da bi se odrekla starijih od 65 godina, upozorio je i riječki Klub umirovljenih profesora na panel raspravi ‘Prema novom viđenju akademskog umirovljenja – suvremeni trendovi i prakse’.

‘Mi smo i nakon mirovine profesori i znanstvenici’

– Sa 65 godina manje jedan dan si profesor, a sa 65 godina i jedan dan si penzić. Većina nas zbog prirode posla svoj smo posao pretvorili u poziv i živimo svoj posao 24/7. Naša znanstvena priča nije kao jogurt kojem je istekao rok trajanja u trenutku kad smo otvorili mirovinu. Mi smo i nakon mirovine profesori i znanstvenici, poručila je predsjednica Kluba umirovljenih profesora Sveučilišta u Rijeci, Academicus, prof. dr. Jasna Krstović, piše Novi list.hr.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Stariji danas više nisu ljudi koji su nemoćni, već su kapital koji ima puno potencijala i mogućnosti te mogu doprinijeti osobnom razvoju i razvoju sredine u kojoj se nalaze.

Na umirovljenike se gleda kao ugrozu za mlade

– Mirovina je najveći tranzicijski prijelaz u životu svakog čovjeka koji je u pravilu stresan. Kada su u pitanju profesori, treba mijenjati odnos akademske zajednice prema paradigmi starenja. Trenutno je dominantan model isključenja gdje se na umirovljenike gleda negativno i kao ugrozu za mlađe generacije. Imamo i primjere ‘nevidljivih’ umirovljenja, gdje čovjek odlazi u mirovinu i više ga nitko ne zove i ne pita ništa, dodala je Krstović.

Da se umirovljeni profesori osjećaju kao da su izbrisani iz društva, iako je činjenica da osjećaju kako mogu biti duže produktivni, poručio je  prof. emeritus Bruno Grbac. Osjeća se marginalizacija potencijala, dodaje, s kojima raspolažu sveučilišni profesori.