Umirovljenici u socijalnoj samoposluzi: “Jedem ajnpren juhu, nemam ni za kruh”
Umirovljenici stoje u redu socijalne samoposluge Franjevačkog samostana. Dok podmire režije, za hranu jedva da išta ostane. Neki doslovno nemaju ni za kruh, a većinu mjeseca, kako kažu, jednu ajnpren juhu, rižu, ćoravi gulaš… Državne novčane pomoći, ističu, nisu im dostatne ni za kupiti lijekove.
Umirovljenica Blanka korisnicima je socijalne samoposluge (Snimak zaslona/HRT)
Franjevački samostan u Slavonskom Brodu prije godinu dana otvorio je vrata socijalne samoposluge. Među 300 korisnika najviše je umirovljenika, nezaposlenih i bolesnih. Kako rastu cijene, potrebe za donacijama sve su veće, a priče ljudi koji čekaju na kruh i ostale potrepštine, više nego potresne.
Umirovljenica Blanka Devčić dolazi jednom mjesečno.
– Imam mirovinu od 2.143 kune, imam neka dugovanja, režije, i za kuću znate da svašta treba… Skromna jesam, jedem sve. Recimo ćoravi paprikaš, što fali, govori gospođa Devčić za HRT.
Ranki Haler mirovina jedva prelazi tisuću kuna pa nema ni za kruh po koji je ovdje došla.
– Nemam kruha, pitala sam ima li kruha. Više jedem ajnpren supe nego išta, rižu, eto što jedem. Jedem ono što imam, a kad nemam – zastaje Ranka u suzama pa nastavlja da onda ode na grob svoga sina branitelja i pošteno se isplače.
Dominka Šestak boluje od multiple skleroze, a prihodi joj jedva pokrivaju troškove za stan i režije. Dobije još 600 kuna tuđe njege i pomoći.
– Taj iznos mi je nedostatan i za lijekove, a kamo li što drugo – kaže očajna Dominka.
Neke umirovljenice dolaze kako bi s dobivenim artiklima pomogle svojim unucima.
– Dolazim za unuku koja je samohrana majka i dosta joj ovo pomogne, hvala ljudima, kaže Kata Lovrić, još jedna od korisnica socijalne samoposluge.
Fra Ante Perković, zamjenik gvardijana Franjevačkog samostana Slavonski Brod, ističe da je kriza sve veća, a volonterka Lana Bičanić potvrđuje kako se to najbolje vidi u neprestanom rastu broja korisnika.
