Umirovljenici se prisjetili svojih baka i djedova: “Da sam bio pametniji, bolje bi ih upoznao”

Josip Mihaljević
28. svibnja 2021.
Novosti
A- A+

Devetnaesto stoljeće malo tko više spominje, a s vremena na vrijeme treba podsjetiti da neki od današnjih umirovljenika imaju direktnu vezu jer su i oni nekad bili djeca, imali bake i djedove i živjeli u potpuno drugačijem svijetu. Na društvenoj mreži Reddit današnji umirovljenici podijelili su najranija sjećanja o svojim precima.

stara fotka

Ilustracija: Unsplash

Društvenu mrežu Reddit koriste i najstariji među nama, a u malom dijelu te mreže postoji dio u kojem mlađi ljudi mogu starijima postavljati razna pitanja. Zapravo, tamo se uglavnom druže stariji korisnici interneta koji nerijetko dijele zanimljive priče iz davno zaboravljenih vremena. Tako je ovoga tjedna hit-tema bila posezanje u najranija sjećanja s fokusom na njihove bake i djedove.

“Hajde da vidimo koliko nas staraca se može prisjetiti naših baka i djedova? Ovo će možda nekima zvučati jako čudno – djed mi je rođen 1879., a baka 1888. godine. Sjećam ih se oboje iz svoje mladosti. Što se vi sjećate o svojim bakama i djedovima?”, započeo je raspravu jedan korisnik.

“Pradjed mi je bio jedna od najboljih osoba koju sam upoznao”

Tako je jedan korisnik napisao da mu je djed rođen 1900. godine, a pradjed, koji mu je više ostao u pamćenju, 1870. godine:

“Pradjed je umro tek sa 107 godina. On je bio jedna od najboljih osoba koju sam poznavao, kad je umro ja sam imao šest godina”, odgovorio je drugi korisnik.

Opisao je kako mu je djed pričao priče iz posljednjih etapa iz ratova protiv Indijanaca u SAD-u i općenito imao zanimljive priče:

“Sjećam se kako nam je opisao kada je vidio prvi automobil i prvi avion. Htio se učlaniti u vojsku za Prvi svjetski rat ali su mu rekli da je prestar. Bio je malo čangrizav, ali je volio sjediti na trijemu i meni i bratu pričati razne priče. On je naprosto bio cool tip koji je puno toga vidio u svom životu. Nisam ga znao cijeniti tada ali sada mi je puno jasnije kada sam i sam ostario”, opisao je.

Težak život i “štancanje” djece

Dosta komentatora je napisalo kako su im bake i djedovi znali biti i po 10., 11. ili čak 12. dijete u obitelji. Isto tako, radi se o periodu prije nego što su utemeljena radnička prava pa su im bake i djedovi “crnčili” i rijetki od njih su doživjeli starost.

“Teško mi je zamisliti baku koja je rodila jedanaestoro djece u malom gradiću koji nije imao ni ambulantu. Još da ne spominjem kako je bilo teško raditi pod vrućim južnjačkim suncem, bez da se barem malo “počasti” klima uređajem nakon radnog dana. E da, nisu imali ni vodovod u kući. Drago mi je da je poživjela dovoljno dugo da postane ljubitelj televizije i da vidi čovjeka kako slijeće na Mjesec”, napisala je jedna korisnica.

“Baka nije mogla dobiti posao jer je bila žena”

Jedan korisnik kaže kako je sretan što je imao priliku dobro upoznati jednog djeda i obje bake, svi su rođeni oko 1900. godine.

“Jedan djed je služio u Prvom svjetskom ratu gdje je i poginuo. Njega nisam uspio upoznati jer je umro prije nego što sam se rodio. Ostalih troje su doživjeli duboku starost i sretan sam jer sam ih poznavao.

Majčina majka bila je poljoprivrednica. Imala je najbolje ocjene u školi i na državnom ispitu, ali nije mogla dobiti posao u pošti jer je bila žena. Voljela je kartati i igrati igre s riječima i često me čuvala tijekom ljeta kada je mama još bila mlada. Sjećam se da je skupljala poštanske markice, pitam se što se dogodilo s njenom kolekcijom.

S druge strane, s tatine strane ni baka ni djed nisu bili zabavni. Djedu sam morao pomagati u žetvi, a baka je skupljala lutkice s kojima se nisam mogla igrati jer su bile samo za pokazati. Pravila je dobar puding od šljive. Vrlo je rano ostala gluha pa nisam puno s njom razgovarao. Djed je bio inženjer. Sjećam se kao danas njegovog odgovora kada sam mu rekao da želim studirati pravo. Pitao me – ‘zar ne možeš studirati nešto korisnije?'”, prisjetio se jedan korisnik.

“Djed je prodao konje jer ih je previše gledao u ratu kako umiru”

Jedan korisnik prisjetio se djeda rođenog 1896. godine. On je u Prvom svjetskom ratu bio zadužen za konje, brinuo se o njima od fronta do fronta.

“Čim je mogao prodao je konje i kupio traktor. Rekao je da ih više ne može gledati jer ih je previše gledao u ratu kako umiru. Bio je polupoznat u svom gradu jer se jednom prilikom kočijom spustio niz najstrmije brdo u gradu i ostao u jednom komadu.

Drugi baka i djed su bili obični poljoprivrednici, a njihovo imanje mi je jedno od najdražih mjesta koje sam posjećivao. Djed je izgubio nogu prije Prvog svjetskog rata pa ga nisu regrutirali. Bio je ogorčen zbog toga. S bakom sam se prvi put vozio vlakom kada smo išli upoznati ostatak obitelji.

Volio bih da sam bio pametniji tada i da znam koliko je važno upoznati bake i djedove bolje, ali bio sam sramežljiv pa je bilo teško. Svi su umrli kada sam bio tinejdžer pa sam ih barem donekle upoznao”, napisao je korisnik.

 

Umirovljenici se prisjetili svojih baka i djedova: “Da sam bio pametniji, bolje bi ih upoznao”
Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap