Tri bake pokazale kako su se nekada ukrašavala božićna drvca

Jasmina Grgurić Zanze
21. prosinca 2019.
Novosti
A- A+

Ukrašavanje božićnih drvaca nekada je izgledalo posve drugačije nego danas. Najbolje to znaju naše majke i bake pa i mi sami koji smo ovim blagdanima pristupali skromnije, uz više truda i druženja, a manje jurnjave i potrošnje. Kako se ručnim radovima po starinski kitila jelka najbolje demonstriraju ove tri umirovljenice. Uspomene su to i običaji koje i danas njeguju i prenose, uz nadu da će ih sačuvati i mlađe generacije.

Svoje božićno drvce baka Marija Jović iz Piškorevaca svake godine ukrašava radovima od čipke koje je sama izradila.

“Izrađujem anđele, zvona, srca, srdašca, i tako okruglo oko miljea, ono visi na boru, zvjezdice, da i spirale…” – demonstrirala je za HRT umirovljenica Marija.

Unatoč godinama, vid je i dalje dobro služi pa sitne poteze heklericom brzo i precizno odrađuje. Nit po nit i evo u čast sniježno bijelih ukrasa od čipke. Ima li ljepšeg načina za ukrasiti jelku?

Za jedno zvono treba joj samo deset do 15 minuta. Nakon izrade, rub još ukrasi srebrnim koncem pa uz mnogo vještine za čas nastanu posebni unikati.

I baka Eva Blažinkov koja jelku ukrašava licitarskim srcima prisjeća se kako se nekada kitilo. Kupovao bi se bijeli šećer, umotan u papir i odozgor u zlato. Zamotan bi se bombon svezao i stavio na bor, odnosno krispan.

Tradiciju prenosi i 95-godišnja baka Janja Mikić iz Trnava. Ljepše joj je, kaže, bilo nego sada.

“Sad je sve to drugačije. Nije bilo bombona, nego u papirić suvu šljivu pa se sveže. A mi djeca mislimo da su bombone, otvorimo, a ono prazno” – rekla je kroz smijeh baka Janja.

Na radionici Udruge žena “Sunčice” marljive i vješte gospođe čuvaju i prenose običaje pravljenjem bijelih vjenčića od kokica, nastalih od kukuruza kokičara, kako se nekada običavalo. Njima bi se potom ukrasio bor. Nastale razne ukrase prodaju, a novac koji prikupe namijenjen je onima kojima je to – najpotrebnije.

Popularno
Copy link
Powered by Social Snap