“I sina sam rodila na Dan Republike” – pitali smo naše umirovljenike kako su nekoć obilježavali taj praznik

Livija Stanišić
29. studenoga 2017.
Novosti
A- A+

Dan Republike nekoć je bio najvažniji državni praznik, značaja većeg i od Prvog maja ili Nove godine. Naše umirovljenike zamolili smo da se prisjete kako su nekoć slavili Dan Republike, te ih upitali što danas misle o tom prazniku i prošlim vremenima.

Izvor: YouTube

“Zatupljivali smo se učenjem napamet mnoštva godina i datuma narodnih ustanaka”

Mira iz Daruvara rekla nam je da se sjeća slavlja na Dan Republike, kao i prigodnog televizijskog programa koji je uključivao govore političara, obraćanje Josipa Broza Tita, ali i glazbeni program zbornog pjevanja borbenih pjesama kao što su ‘Po šumama i gorama’, ‘Bilećanka’, ‘Internacionala’, ‘Druže Tito mi ti se kunemo’, te orkestralnih izvedbi koračnica, koje su najčešće izvodili vojni orkestri i zborovi.

“U gradovima su se u prostorijama mjesnih zajednica organizirali kulturni događaji na temu ustrojavanja SFRJ. Narod je imao barem dva dana, čak i više ako su se 29. i 30. vezali uz vikend, da obavi kolinje i još se uspije i odmoriti. U našoj obitelji nismo imali člana Saveza komunista, pa se nismo posebno bavili dobrobitima članstva” – govori nam Mira.

Dodaje i da danas razumije zašto su Jugoslaviju druge države doživljavale kao zemlju iza željezne zavjese.

“U školi smo učili povijesne događaje novije jugoslavenske ere i zatupljivali se učenjem napamet mnoštva datuma i godina narodnih ustanaka, pojedinačno za svaku republiku; zatim zasjedanja antifašističkih vijeća, oslobođenja pojedinih gradova, datuma stradavanja velikih imena narodno oslobodilačke borbe (narodnih heroja), datume velikih bitki (Neretva, Sutjeska), marševa (Igmanski)” – prisjeća se Mira.

Napominje i da je tek posljednjih dvadeset i šest godina moguće čuti drugu stranu života u bivšoj državi.

“Dugo nakon svih zbivanja napokon su neki nama bliski ljudi progovorili o detaljima koje su doživjeli što u ratnim, što u poratnim zbivanjima, a o kojima se dugi niz godina šutjelo. Šutjelo se, ali su se svi morali, posebno na ovaj datum, ‘veseliti’ rođenju nove SFR Jugoslavije, u kojoj je moja generacija sasvim solidno i u sigurnosti živjela, ali u kojoj je bilo jako puno zbivanja koja je građanstvo (drugarice i drugovi) teško podnosilo. Devedesetih smo se mi neinformirani naivci veselili što će se svi nedostaci naše ‘Juge’ napokon ispraviti – vjerovali smo, svim srcem, da ćemo konačno početi živjeti životom naprednih, civiliziranih ljudi koji imaju sve predispozicije za bolji život, posebno uzevši u obzir minuli rad prošlih generacija. Gorko smo se razočarali – umjesto da je krenula nadogradnja stvorenog, krenulo je urušavanje, koje, na žalost, niti s današnjim 29. studenim nije završeno” – zaključuje Mira.

“Ništa posebno nismo radili, obično smo imali koljevinu kao i svi drugi”

„Toga su dana bile organizirane proslave u mjesnim domovima, svake godine na drugome mjestu, ali suprug i ja nismo išli. Ništa posebno nismo radili, obično smo imali koljevinu kao i svi drugi, a na televiziji bismo gledali prijenos. Tko je htio, slavio je kao da je Nova godina! Pekli smo i kolače, ali ne kao za Božić, nego više one jednostavnije poput gibanice i sličnih. Više se taj praznik vremenski poklapao s pripremom mesa pa tako i sada na ovaj dan pacam špek“ – rekla nam je 88-godišnja Siščanka Barica.

Po svinjokolji nekadašnji Dan Republike pamti i mnogo drugih umirovljenika. Gospođa Marija iz Siska ističe da je rad na svinjokolji bio fizički vrlo zahtjevan, zbog čega su ljudi za obavljanje posla morali imati makar jedan slobodan dan.

„Nije se slavilo zbog obožavanja tadašnjeg režima, nego zbog odmora i uživanja kroz dva slobodna dana koji su ujedno bili i prilika da se odradi koljevina. Tada nije bilo toliko neradnih dana kao danas i zato je to ljudima bilo važno. Okupljali su se prijatelji i obitelj, družili smo se, po školama su organizirane predstave i drugi programi, a vješale su se i zastave. Ništa puno drugačije nego na današnje praznike i blagdane“ – zaključuje Marija.

“I sina sam rodila na Dan Republike”

Zagrepčanka Marija kaže da se prisjeća dobrih vremena, napominjući da je Dan Republike bio najveći praznik u državi, o kojem se vodilo mnogo računa.

“Ja sam išla na selo kod oca i majke, a sve se vrtilo oko kolinja. Drugi su išli na izlete, održavane su priredbe za školsku djecu. Na selu su u domovima organizirane zabave i plesnjaci. Poznata je bila grupa Slavuji iz Petrinje. Moj muž se znao s ekipom proveseliti pa bi ga sutradan boljela glava. A oni na vlasti držali su svoje govorancije i dijelili ordenje. Navečer smo svi gledali partizanske filmove. Dućani tada nisu radili pa smo morali dan prije kupiti kruh i mlijeko i sve potrebno za naredna dva dana. I sina sam rodila na Dan Republike” – govori nam Marija.

“Peglao sam maramu sam i nisam dao da mi itko dira odoru”

Goran nam priča kako se još danas sjeća velikog uzbuđenja prije Dana Republike, te kaže da je sa svojim školskim vršnjacima danima neprestano pričao o pristupanju u pionire.

“Mlađe generacije to neće razumjeti, ali svaki od nas je taj dan bio toliko uzbuđen, evo, ja ne znam ni da sam za vlastitu svadbu bio toliko sretan” – smije se Goran.

Kaže i da je večer prije toliko puta izrecitirao zakletvu pred ogledalom da je otac zatražio od njega da ušuti kako bi mogao slušati vijesti.

“Mama je bila zaprepaštena kad sam rekao da sam želim peglati maramu, pa me zadirkivala da bih si od tada, kao pionir, mogao peglati svu odjeću. Nisam joj dao ni blizu svojoj odori! Moj prijatelj Ratko i ja nekoliko smo dana navlačili smo tu odoru na sebe kamo god pošli, sve dok odraslima nije prekipjelo. Šteta za pionire, bila je to lijepa stvar, mislim da sada izviđači imaju nešto slično. Lijepo je da se djecu uči vrijednostima časti, prijateljstva i pomoći, ali je isto tako šteta što mnogi na te vrijednosti zaborave kako odrastaju” – kaže Goran.