Razgovarali smo s odvjetnikom: Kako sigurno urediti svoje nasljedstvo

Više je načina kako osoba može raspodijeliti svoju imovinu nakon smrti ili još tijekom života. Oporuke mogu biti privatne ili javne, a u iznimnim okolnostima vrijedi i usmena oporuka, kazao nam je odvjetnik. Darovni ugovori se najčešće koriste za prijenos imovine tijekom života, ali postoje i darovni ugovori u slučaju smrti, vrlo slični oporuci. Darovni ugovori se mogu opozvati zbog osiromašenja i zbog grube nezahvalnosti. Još se koriste i ugovori o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju. Prema njima prijenos imovine nastupa odmah po potpisivanju ugovora, odnosno u trenutku smrti osobe koju treba uzdržavati.

Raspodjela imovine i nasljedstva se može odraditi na više načina. Razgovarali smo s odvjetnikom Markom Szabom o razlikama oporuke, darovnog ugovora, dosmrtnog i doživotnog uzdržavanja.

Privatna i javna oporuka

Oporuka je pravni dokument kojim građanin raspolaže svojom imovinom i pravima za slučaj smrti, a može ju napraviti svaka osoba sposobna za rasuđivanje koja je navršila 16 godina. Pismene oporuke mogu biti privatne i javne, a u izvanrednim okolnostima oporuka može biti i usmena. Privatna oporuka može biti vlastoručna – ona oporuka koju osoba sama napiše i potpiše. Međutim, privatna oporuka može biti i pred svjedocima. U tom slučaju, bez obzira tko je sastavio oporuku, osoba pred dva istodobno nazočna svjedoka izjavi da je to njegova/njezina oporuka i pred njima ju potpiše.

Kod javne poruke sudjeluju i javna tijela. Pa tako oporuku može sastaviti sudac općinskog suda, sudski savjetnik općinskog suda, javni bilježnik, a u inozemstvu to može učiniti konzularni predstavnik RH. U iznimnim situacijama, to se može odraditi čak i pred kapetanom broda, kazao nam je Szabo. Osoba koja ne može ili ne zna čitati ili se ne može potpisati može u redovitim okolnostima oporučiti samo u obliku javne oporuke. U Hrvatskoj postoji i registar oporuka koji ne čuva sadržaj oporuke, nego samo informaciju da ona postoji, a vodi ga Hrvatska javnobilježnička komora. Na zahtjev oporučitelja, podatke o oporuci dostavljaju nadležni sudovi, javni bilježnici, odvjetnici i osobe koje su napravile oporuku.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Oporuka u izvanrednim situacijama

Postoji još i usmena oporuka, koja se koristi u izvanrednim situacijama. Samo u situacijama kada osoba nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom obliku, može izjaviti svoju posljednju volju pred dva svjedoka.

– Naprimjer ako osoba umire u bolnici i liječnici ju ožive reanimacijom. Tada u trenutku kada je svjesna i želi oporučiti, ona može usmeno raspolagati. Ne mora biti prisutan pravnik, ali moraju biti minimalno dva svjedoka. Ako ima više svjedoka, dapače. Međutim, ne može se tim svjedocima ostaviti nešto takvom usmenom oporukom jer bi bilo tko mogao reći da mu je nešto ostavljeno. Kada bi se na taj način bilo što ostavilo svjedoku oporuke to je ništetno – ne može proizvesti pravni učinka, objašnjava Szabo i dodaje da svjedoci imaju rok od 30 dana da tu oporuku prenesu nekom od javnih tijela, uglavnom javnom bilježniku ili na općinski sud.

Darovni ugovor u slučaju smrti

Darovni ugovor se najčešće koristi za prijenos imovine tijekom života. Na taj način se najviše poklanjaju nekretnine poput kuća i stanova te pokretnine, odnosno vozila. Darovati se može novčani iznos, a darovanjem se smatra i oprost i isplata duga, uz suglasnost dužnika. Međutim, odricanje od nasljedstva se ne smatra darovanjem. Također, dar ne može biti ispunjenje neke moralne obveze i prenošenje na drugoga stvari ili prava da bi ga se obvezalo na protuuslugu, više o tome pisali smo ovdje.

– Darovanje nekretnina uvijek mora biti pismenim putem, ali kada je u pitanju primjerice darovanje automobila darovni ugovor može biti i neformalan, odnosno usmeno. Naprimjer kada netko poklanja auto, onog trenutka kad preda ključeve darovanje je odrađeno, ispričao je Szabo.

Jedna od vrsta darovnog ugovora je darovanje u slučaju smrti te stupa na snagu nakon smrti darovatelja. Odvjetnik Szabo nam kaže da su darovanje u slučaju smrti i oporuka jako slični instituti. Natavno takav ugovor ima elemente javne oporuke i mora biti solemnizirano u obliku javnobilježničkog akta. Također, kod darovanja u slučaju smrti se primjenjuju odredbe vezane za darovanje. Obdarenik ima određene obveze, odnosno darovatelj ima određena prava i mogućnosti, poručio je. Što se događa s nekretninom kada ne postoji nasljednik, pisali smo ovdje.

Opoziv odluke o nasljedstvu, predaji imovine…

Najjednostavnije je opozvati vlastoručnu oporuku – dovoljno je poderati papir na kojem je napisana. Također, dovoljno je i napisati novu oporuku u kojoj se navodi da stara više ne vrijedi. Oporuku koja je sastavljena pred nekim javnim tijelom isto se može jednostavni opozvati. Dovoljno je doći pred to javno tijelo i izjaviti da prijašnja oporuka više ne vrijedi. O umirovljeniku koji je promijenio oporuku jer ga je nasljednica vrijeđala pisali smo ovdje.

Kod darovnog ugovora postoje točno propisani razlozi za opoziv. Darovatelj može opozvati darovanje ako se nakon sklapanja ugovora njegovo imovinsko stanje pogorša, a nema više sredstava za svoje nužno uzdržavanje, kao ni osobu koja ga je po zakonu dužna uzdržavati. Darovatelj može opozvati darovanje i zbog grube nezahvalnosti onoga kojemu je dar bio namijenjen – obdarenik. Gruba nezahvalnost podrazumijeva ako obdarenik počini kazneno djelo prema darovatelju ili članu njegove obitelji. Također, ako je netko teže ogriješio o zakonom utvrđene dužnosti prema darovatelju ili članu njegove uže obitelji. Međutim, odvjetnik nam kaže kako to pitanje nezahvalnosti može biti škakljivo pitanje, osim kad je očito riječ o kaznenom djelu.

Škakljivo pitanje

– Gruba nezahvalnost je dosta zanimljivo pitanje jer u praksi je to diskrecijska ocjena. Zakon to konkretno definira, ali ne mora nužno biti samo to. Ali može se postaviti pitanje je li nezahvalnost, što je često kod umirovljenika, primjerice da ih djeca uopće ne zovu i pitaju kako su? To može biti interesantno pitanje koje se može pojaviti u sudskoj praksi, komentira odvjetnik Szabo, komentira Szabo.

U Zakonu stoji da se radi o gruboj nezahvalnosti kako bi došlo do raskida ugovora. Međutim, gdje počinje gruba nezahvalnost, vjerojatno se razlikuje od osobe do osobe. Kolika je nezahvalnost ako mladi svoje bolesne roditelje, bake, djedove ili stariju rodbinu ne voze na liječničke preglede? Ili ako ih ne zovu redovito kako bi provjerili kako su i treba li im pomoć oko nečega? Kako će pojedinci imati svoje shvaćanje (grube) nezahvalnosti, tako će i na sudu, kad je to u pitanju, odluka ovisiti o pojedinačnom slučaju.

Doživotno i dosmrtno uzdržavanje – dugovi se ne nasljeđuju

Za prijenos imovine nerijetko se koriste i ugovori o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju. Glavna razlika je što kod doživotnog prijenos imovine stupa na snagu kada uzdržavana osoba umre, a kod dosmrtnog to se događa odmah kod potpisivanja ugovore. U oba slučaja ugovor podrazumijeva da osoba na koju prelazi imovina mora do kraja života uzdržavati osobu koja joj svoju imovinu daje pod tim uvjetom. Sredstva koja radnik uštedi za mirovinu u drugom stupu su nasljedna u slučaju njegove smrti, ciše o tome pisali smo ovdje.

Oba ugovora mogu se raskinuti sporazumno, čak i nakon što je njegovo ispunjavanje započelo. Postoji i jednostrani raskid. Do toga može doći ako davatelj i primatelj uzdržavanja žive zajedno, a njihovi su odnosi narušeni do te mjere da je zajednički život postao nepodnošljiv ili ako jedna strana ne ispunjava svoje obveze iz ugovora. Do raskida može doći i ako su se nakon sklapanja ugovora pojavile nepredvidive okolnosti koje otežavaju ispunjenje obveza ili bi dovele do velike štete. Naprimjer, iznenadno osiromašenje davatelja uzdržavanja. Međutim, dugovi se ne nasljeđuju. Nakon smrti onoga koji je primao uzdržavanje, davatelj uzdržavanja ne odgovara za dugove, rekao nam je Szabo.

Od 2023. u Hrvatskoj je uveden registar ugovora o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju, ali nije javno dostupan. Kao i kod registra oporuka, ne unosi se sadržaj već samo osnovne informacije – tko je sklopio ugovor, kada i kod koga. Cilj registra je spriječiti zlouporabe i dvostruke ugovore pa tako jedan davatelj uzdržavanja može sklopiti maksimalno tri ugovora.

Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.