Kraj ugovora o dosmrtnom uzdržavanju? HSU pokrenuo proceduru kojom će okončati lihvarenje starijih

Hrvatska stranka umirovljenika pokrenula je saborsku proceduru za izmjene Zakona o obveznim odnosima kojima bi se ukinuo institut ugovora o dosmrtnom uzdržavanju. Silvano Hrelja pritom predlaže slovenski ili mađarski model te uvođenje evidencije svih potpisanih ugovora o uzdržavanju.

Ugovori o dosmrtnom uzdržavanju su u Hrvatskoj postali posebna vrsta nekretninskog biznisa. Mnogi umirovljenici koji su ih potpisali u nadi da će do smrti imati adekvatnu skrb, nikad je nisu ni dobili, a uz to su ostali i bez imovine. Stoga je Hrvatska stranka umirovljenika zauzvrat svojoj “programskoj podršci” Vladi HDZ-a pokrenula, između ostalog, i saborsku proceduru izmjene Zakona o obveznim odnosima kojom bi se ukinuo institut ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.

– U ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju davatelj usluge odmah postaje vlasnikom nekretnine koja se zalaže. Dakle, odmah po potpisu ugovora, dok u ugovoru o doživotnom uzdržavanju davatelj usluge postaje vlasnikom nekretnine tek nakon smrti primatelja usluge, a i tada postoji mogućnost osporavanja tog ugovora od strane potencijalnih nasljednika, pojasnio je za Deutsche Welle vrlo bitnu razliku između dvije vrste ugovora saborski zastupnik HSU-a, Silvano Hrelja.

Dodaje da je ugovor o dosmrtnom uzdržavanju opasan jer ne jamči da će dogovorene usluge i protuusluge biti u ravnopravnom odnosu, zbog čega se vrlo lako može pretvoriti u lihvarski ugovor. Doživotno i dosmrtno uzdržavanje kao pravni pojmovi u Hrvatskoj postoje već 30 godina. Sindikat i Matica umirovljenika Hrvatske bore se već čitavo desetljeće za zakonsko ukidanje dosmrtnog uzdržavanja i bolju regulaciju doživotnog, upravo zbog česte otimačine imovine starijih osoba. Hrelja također upozorava da se razlika između ugovora o dosmrtnom i o doživotnom uzdržavanju nije vidjela sve dok nije procvao biznis s nekretninama.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Primjera je mnogo, a tek rijetki uspiju doći u javnost. Tako je Telegram početkom prošle godine pisao kako je državni odvjetnik nakon četiri mjeseca dosmrtnog uzdržavanja naslijedio stan i ušteđevinu te kako je jedan sudac na ugovorima o dosmrtnom uzdržavanju stekao tri kuće i nekoliko zemljišta. Nešto recentniji primjer objavila je Slobodna Dalmacija pod naslovom: “Iza pokojne Hvaranke ostali milijuni eura i niz nekretnina. Trojica prevaranata optužena da su dizala novac s njezinih računa, a za nasljedstvo se bore pekar s otoka i kućna pomoćnica”.

Slovenski i mađarski pristup

Hrelja predlaže slovenski i mađarski pristup, koji ne poznaje dosmrtno uzdržavanje, a kod doživotnoga propisuje da se vlasništvo nad imovinom stječe nakon smrti uzdržavane osobe. U slučaju doživotnog najma, pružatelj usluge plaća smještaj u domu za stariji ili na drugi način podmiruje dogovorene troškove sve do smrti uzdržavane osobe. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne skrbi te Ministarstvo pravosuđa nemaju točnu statistiku o broju potpisanih ugovora o doživotnom ili o dosmrtnom uzdržavanju. Za takve se slučajeve obično čuje tek kad izađu u medije.

– Ljudi koji to potpišu ili umru ili njihove obitelji ne žele s time izlaziti u javnost. Relativno rijetko se pojavljuju takve priče u medijima. Nekako to ostaje zatvoreno i pokriveno velom obiteljske sramote. Brojke bi bolje bilo potražiti među odvjetnicima i vidjeti koliko se podebljala njihova imovina. Tu bi se lakše našlo podataka o zloupotrebama nego da tražimo da nam svatko koji je bio prevaren to prijavi, izjavio je Hrelja.

Doduše, iz Ministarstva rada i mirovinskog sustava napominju kako su za programe informirannja starijih osoba o mogućoj štetnosti ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju, koje provodi 38 udruga, izdvojili više od 3,6 milijuna kuna. Hrelja smatra da bi rješenje bilo u evidenciji svih ugovora o doživotnom uzdržavanju kako bi se vidjelo tko je i koliko profitirao na ovom nekretninskom biznisu.

– Ako je to tako, onda neka plaćaju porez ovom društvu na tu imovinu, na nekretnine koje su stekli na taj način. Predlagali smo u tim zakonskim izmjenama i nešto od čega ćemo morati odustati – da Centri za socijalnu skrb procjenjuju nečiju sposobnost za potpisivanje ugovora. No to je povezano s ukidanjem radne sposobnosti i to doista ne možete napraviti starijim ljudima, jer ako oni mogu biti glasači na izborima onda im morate priznati pravo da sami odlučuju, iako u starijih ljudi postoje poteškoće u shvaćanju. Mnogi su emocionalno opterećeni, imaju osjećaj napuštenosti i spremni su u stanju bolesti, usamljenosti i starosti posegnuti za svakakvim ugovorom, samo da bi dobili malo pažnje i ljubavi, zaključio je zastupnik HSU-a dodavši da vjeruje kako će izmjene Zakona o obveznim odnosima biti provedene do kraja ove godine.