Izumiranje zanimanja: Posljedni našički postolar Marko radi i u mirovini

Globalizacijski trendovi polako voda k izumiranju starih zanata i tradicionalnih obrta poput urara i postolara. U posljednih pedesetak godina došlo je do naglog smanjenja brojnih specifičnih zanata, među kojima su i postolari.

Glas Slavonije donosi zanimljivu priču o posljednjem našičkom postolaru Marku Zidaru. Iako je formalno

umirovljenik, i dalje radi zbog dodatnih prihoda, ali i ljubavi prema poslu koji polako nestaje s lica Zemlje.

Marko je jedini postolar u Našicama više od 30 godina. Lokalno stanovništvo dobro ga poznaje, ali mu sve rijeđe dolazi:

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Sad je lakše kupiti jeftinije, a i ljudi s manjim plaćama ne mogu si ni priuštiti kožnu, skupu, ali kvaltetnu obuću”, kaže Marko Zidar.

Školovao se u Zagrebu 1969. godine, promijenio je tri različita majstora kako bi mogao učiti od što više stručnjaka. Nakon škole, vratio se u Slavoniju i radio u Đurđenovcu, a potom i u vukovarskom Borovu.

Na poziv prijatelja i poznanika otvorio je svoj postolarski obrt u Našicama, koje tada nisu imale postolara. Nakon više od 30 godina rada, i dalje njeguje svoj zanat.

Ipak, polako je shvatio da zanimanje postolara nestaje s lica Zemlje.

“Ovog zanimanja više neće biti, kao ni urara. Nema se što više popravljati jer današnje cipele i satove lakše je i jeftinije zamijeniti”, kazao je

Popravlja ženske, muške i dječje cipele. Osim obuće, popravlja torbice i remenje, ali svega je manje za popravak nego nekada. Danas ljudi bace i kupe novo, jeftino, i tako u krug.

“Problem je repromaterijal koji ne mogu nabaviti u Hrvatskoj, nego naručujem iz Njemačke i Italije”, kazao je Zidar.

Nekada je u danu “odradio” 40 pari cipela, a danas toliko narudžbi stigne u čitavom tjednu ako ima sreće. Događa se čak da mu ljudi donesu cipele na popravak i nikada se ne vrate po njih:

“Utrošim materijal i vrijeme, a to se ne može vratiti nazad”, kazao je.

Ipak, veseli ga jer se bavi onim što voli, a i skupi pokoju kunu više uz mirovinu. Nada se da će netko mlad otvoriti sličan obrt, ali se nada da će od toga također moći pristojno živjeti. Za kraj, svjetovao je trgovcima da snize cijene kvaltetnijih cipela, više ljudi bi ih kupovalo – a za njega bi bilo više posla.