[INTERVJU] Jasna Petrović: “Vrlo je malo dostojanstva u umirovljeničkoj priči”

Josip Mihaljević
3. studenoga 2019.
Novosti
A- A+

“Sindikat koji pokazuje i zube i znanje” već dugo vodi predsjednica Jasna Petrović. Kako je mirovinski sustav već preko godinu dana više ili manje u fokusu javnosti zbog dramatičnih izmjena zakona, odlučili smo je pitati što se sve što bi umirovljenike moglo zanimati. Razgovarali smo o siromaštvu starijih ljudi, uvođenju nacionalne mirovine, situaciji na umirovljeničkoj “sceni” i aktualnom pozivu HSU-a na ujedinjenje svih umirovljeničkih opcija.

Jasna A. Petrović
foto: Tea Ovničević|mirovina.hr

Sindikata umirovljenika Hrvatske opisuju ih kao “najborbeniji sindikat”, te kao “sindikat koji pokazuje i zube i znanje”.

Predsjednicu Jasnu Petrović pronašli smo u uredu zatrpanim raznim spisima, a već nakon što smo obavili pozdrave gospođa Petrović ljutito maše odgovorom kojeg je dobila od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, objašnjavajući nam neku iregularnost na koju je naišla.  Od takvih sićušnih (pa i velikih) problema skrojen je hrvatski mirovinski sustav koji je u posljednje vrijeme pod povećalom javnosti, uslijed dramatičnih izmjena Zakona o mirovinskom osiguranju.

Gospođa Petrović već drugi tjedan s malom skupinom kolega iz Sindikata četvrtkom prosvjeduje ispred Vlade, tražeći da se već jednom riješi problem “koji se može riješiti u pet minuta”, a tiče se besplatnog zdravstvenog osiguranja. No, to je tek jedan od pedesetak umirovljeničkih problema koje Sindikat želi riješiti. Razgovarali smo o siromaštvu, raznim ministrima rada, uvijek problematičnom II. stupu i najnovijim aktualnostima mirovinskog sustava.

Mirovina.hr: Kakva je situacija u Sindikatu umirovljenika, raste li članstvo i koji su trenutni prioriteti?

Jasna Petrović: Uvijek je radno. Članstvo raste pomalo, uobičajenim ritmom. No, sve je veći  interes u virtualnom svijetu. Sve više ljudi nam se javlja preko naše tematske stranice i web stranice. Više se traži pomoć, veći je angažman. Dnevno dobijemo po tri-četiri prijedloga za što mole da se izborimo. Ljudi su nas prepoznali kao svoje glasnogovornike.

Prioritete smo formulirali u 50 programskih točaka koji se mogu pronaći na našoj web stranici.

Realistične prioritete predložili smo ministru Aladroviću na prvom razgovoru sa čelnicima umirovljeničkih udruga, oni bi se vrlo lako mogli riješiti. Imali smo vrlo koristan razgovor s njim, ali što znači korist kada on nakon toga ode kod ministra financija Marića koji mu ne ostavlja nikakve mogućnosti za rješavanje umirovljeničkih problema.

Mirovina.hr: Jeste li ministru Aladroviću na tom sastanku predložili neke poteze?

Jasna Petrović: Tražili smo da idemo hitno na korekciju cenzusa za besplatno dopunsko osiguranje koji se nije mijenjao 15 godina.

On je bio iznenađen, nije znao da se to 15 godina nije mijenjalo. Mi smo im dali rok da se konačno dogovore oko toga na prošloj sjednici Nacionalnog vijeća za umirovljenike, no oni su na tu sjednicu poslali četvrtu kategoriju činovnika. Oni su nam tada odgovorili da kada bi cenzus besplatnog dopunskog povećali na samo 2.000 (sa sadašnjih 1.939) kuna, da bi to državu koštalo 160 milijuna kuna. I to je, kao, previše.

Užas! Zamislite 160 milijuna kuna za spasiti na desetke tisuća starijih ljudi od smrti. Jer mi govorimo o smrti, većina njih nema mogućnost samostalno plaćati policu dopunskog osiguranja jer su im mirovine preniske.

Broj zakinutih se svakim usklađivanjem povećava, to je u ovom trenutku prioritet zbog kojeg smo već dva četvrtka prosvjedovali pred Vladom. Ali još ima prioriteta, ima ih koliko hoćete.

Mirovina.hr: Koliko dugo ćete prosvjedovati pred Vladom?

Jasna Petrović: Ako nam ne daju neke konkretne prijedloge, prosvjedovat ćemo dalje. Na zadnjem fućkanju pod Vladinim prozorima pridružila nam se i predsjednica Matice umirovljenika Višnja Fortuna, tako da sada sinkroniziramo aktivnosti.

To su mali prosvjedi, mi nemamo ni novaca niti je to takav profil prosvjeda da nas tamo treba biti sto tisuća, već onoliko koliko dopušta zakon za prosvjed bez procedure prethodne prijave. Riječ je o vrlo lako rješivom pitanju ne košta puno. Daleko manje košta od Royalovih privatnih osiguranika koje je pokrila država. Tamo je otišlo daleko više novaca, nego što odlazi na stvarno siromašne. A ti Royalovci su među bogatijim umirovljenicima, s prosječnom mirovinom oko 4.000 kuna.

Mirovina.hr: Ministar Kujundžić, kada je suočen s podatkom da je 250.000 starijih ostalo bez dopunskog zdravstvenog osiguranja kazao da se radi o populizmu. Što biste mu vi odgovorili?

Jasna Petrović: Kad bi se računalo od 2004., od kada se cenzusi nisu mijenjali, to bi bila dvostruka brojka odbačenih staraca bez prava na punu zdravstvenu zaštitu.

Je, to je čisti populizam. I mi se slažemo da je populizam i idemo populistički mahati pred Vladu i zamoliti Kujundžića da populistički odstupi, jer što bi bilo drugo nego populizam ako tražiš da stari ljudi prežive?

Mirovina.hr: Članica ste Nacionalnog vijeća za umirovljenike i starije osobe i radne skupine za uvođenje nacionalne mirovine. Iako je taj projekt još u povojima, što ste do sada dogovorili i što možemo očekivati od nacionalne mirovine? Ako se ne varamo, vi se zalažete za veći iznos od ponuđenog, ali uz rast mirovina iz rada.

Jasna Petrović: Tako je. Mi predlažemo, što je njih šokiralo, da se uvede nulti stup. Neka naprave ozbiljnu računicu, ali nulti stup od oko 1.000 kuna bi dobili svi. Svi umirovljenici iz rada. To je tzv. državna barijera protiv siromaštva za sve starije građane. Četvrti smo po siromaštvu i drugi po udjelu prosječne mirovine u prosječnoj plaći u EU.

U radnoj skupini je dvadesetak ljudi, klasično društvo koje je bilo u radnoj skupini za mirovinsku reformu. Materijale izrađuje Institut za javne financije koji “ne diše” u duhu umirovljeničkih problema. U prvom razgovoru smo jasno tražili da se to nikako ne zove “mirovina”, nego “državna naknada za starost”. Ima sto varijanti, ali nazvati to mirovinom je zapravo pokušaj predlagatelja da stvori pobunu među umirovljenicima i da se to niti ne uvede.

Puno je ljudi koji nisu obuhvaćeni socijalnim osiguranjem od rizika starenja, prema Eurostatu čak 36 posto starijih od 65 godina nije pokriveno starosnim mirovinama, a to je naravno prostor u koji ne ulazi privatni sektor. Bankarske fondove to nimalo ne zanima, država tu mora djelovati.

Mirovina.hr: Kako ti ljudi (kandidati za nacionalnu mirovinu) danas preživljavaju? 

Jasna Petrović: Malo manje od 10 tisuća prima tzv. zajamčenu naknadu od 920 kuna za starije od 65 godina. Uz to se doda recimo 200 kuna za ogrjev. Ti ljudi su većinom sakupljači otpadaka hrane na tržnicama ili kopaju po kontejnerima, kantama za smeće i skupljaju boce. Griju se tako da se po noći voze u tramvajima, spavaju u njima i na taj način čekaju dan. Pogledajte okolo i vidjet ćete ih jako puno.

Drugi dio njih preživljava uz pomoć djece koji im nešto šalju iz inozemstva, ali i to postaje sve rjeđe i sve manje. Sve ih je više koji žive sami, napušteni i zanemareni.

Treća kategorija – oni koji rade na crno. Ja gotovo ne poznajem umirovljenicu koja barem nije peračica stubišta u jednom ili deset raznih haustora, čuvaju djecu, kuhaju… To je sve rad na crno, ali ipak preživljavaju od toga.

Vrlo malo dostojanstva ima u umirovljeničkoj priči.

Mirovina.hr: Dugo ste u “umirovljeničkoj priči” kako kažete – kakav vam je novi ministar rada i mirovinskog sustava Josip Aladrović? Koji je bio najgori, a koji najbolji ministar u našoj kratkoj povijesti?

Jasna Petrović: Ovaj novi je nešto življi ministar, definitivno ima više ambicija od cijelog niza prethodnih. Ćorić nije bio zainteresiran ni pet posto za svoj posao. Pavić se trudio, a Šikić je bila izgubljena u vremenu i prostoru. Mi smo zapravo već jako dugo bez ministra. Mrsića teško da uopće mogu nazvati pravim ministrom, osim što je bio vrlo pristojan i razvijao je socijalni dijalog. Tu crtu prvi put nakon ovih prolaznika-ministara ima i Aladrović. Hoće razgovarati.

Kad je riječ o boljim i lošijim ministrima, ja ne pamtim nijednog dobrog ministra u području mirovinskog sustava jer inače ne bismo imali takve posljedice kakve imamo.

Prvi najgori ministar je Davorko Vidović, otvoreno ću to reći. To je čovjek koji je uveo u Hrvatsku obvezni II. stup u dogovoru s bankama i njihovim fondovima. On i dan danas zastupa i zagovara, zajedno s Hreljom, upravo takvu privatizaciju mirovinskog sustava. Pa brojke govore i same: udjel mirovine u plaći 1989. godine bio je 77,23 posto. Kada je Vidović 2002. počeo uvoditi svoj model privatizacije došli smo ubrzo na 38 posto. To najbolje govori koliko su se mirovine strovalile i koliko su ljudi propali.

Ima još jedan ministar kojeg moram sa zadovoljstvom spomenuti, a to je Mirando Mrsić. Iako mu moram odati počast što je sudjelovao na svakoj sjednici Nacionalnog vijeća,  Mrsić je naprosto uništio radnike i umirovljenike. Radnicima je još više ojačao prekarni rad (pa smo po rastu rada na određeno prvi u Europi), osim toga zadržao je tzv. švicarsku formulu usklađivanja mirovina – ziheraški, sitno… Sada smo se uspjeli izboriti kroz mirovinsku reformu da se to izmijeni na nešto povoljniju varijantu i kod drugog usklađivanja u godini.

Mirovina.hr: Više puta ste u javnosti govorili da je formula usklađivanja mirovina loša. Imate li neku ideju kojom bi najmanje mirovine rasle brže, barem da budu veće od linije siromaštva koja iznosi 2.485 kuna.

Jasna Petrović: Naravno, potrebna nam je prava mirovinska reforma. Ona mora početi od financija. Ako imamo 40 milijardi kuna koje se navodno troše na mirovine, ja velim navodno zato što to nije tako. Treba reći da se 27 milijardi skupi doprinosima. Ti novci su posve dovoljni za ovakve bijedne mirovine. Posve dovoljni, ako se odbije 6 milijardi za posebne mirovine i 9 milijardi tranzicijskog troška za II. mirovinski stup.

Kada bi k tome dodali, recimo, stopu doprinosa kakvu imaju Slovenci, kojima se divimo, imali bi dovoljno za mirovine. Oni u prvi stup “ubacuju” 24,35, a mi samo 15 posto plaće. Oni drugi, privatizirani mirovinski stup nemaju.

Mirovina.hr: Jesu li mirovine ikad u Hrvatskoj zapravo rasle? Ne govorimo o usklađivanju ili obeštećenju dodatcima, nego o čistom rastu?

Jasna Petrović: Jedan gospodin iz HDZ-a, koji mene  osobno ne impresionira, ali rekao je nešto pametno kada se isplaćivao dug umirovljenicima. Rekao je: “Koristim priliku zahvaliti umirovljenicima, što su stvorili Hrvatsku, jednako su zaslužni za Domovinski rat koliko su zaslužni i branitelji.” To je naglasio. Ne bez razloga.

Doista, umirovljenici su prihvatili Valentićeve mućke, iako je mogao to izvesti na otvoreniji i pošteniji. Ljudi bi dali novce, sami, glasali bi za to, kao što su i ovako šutke pristali. Ali kad su privatizacijom društvenih firmi i vlasništva nasilno počeli iscjeđivati stečeno, zajednički stvoreno od radnika, onda su se umirovljenici počeli organizirati. Ta inicijativa povrata duga umirovljenicima krenula je iz Sindikata umirovljenika Hrvatske, od Ivana Nahtigala, ne od Silvana Hrelje, ne od Matice umirovljenika.

Ali rast mirovina koji bi bio bez sudskog uporišta i izvan reda, ne, to se nije dogodilo na taj način. Siromašenje umirovljenika očito vladajućima svih boja nije dovoljan razlog.

Mirovina.hr: Sigurni smo da vam telefoni u SUH-u ponekad „gore“. Kakvu pomoć umirovljenici najviše trebaju i kako im pomažete?

Jasna Petrović: Imamo pravnu službu, troje ih radi, sad se spremamo na novu varijantu tzv. putujućeg pravnog savjetovališta. Imamo i psihološko savjetovalište.

Primijetili smo neke “tipske” probleme među starijima pa smo definirali pet tema i idemo na pet lokacija gdje će se prvo na svakoj apsolvirati neka tema, na primjer obiteljske mirovine. Na drugoj će biti oporuka i kako je formulirati, na trećoj ugovori o dosmrtnom i doživotnom uzdržavanju i tako dalje.

Naš pravnički tim zajedno s novinarskim će na tih pet lokacija svim zainteresiranim starijima odgovoriti na njihova pitanja. Dat ćemo i svakome i jesti i piti, jer ti ljudi su gladni. Ne možete ih ni dovesti na tribinu ako im ne date jesti i piti. To možda malo zvuči populistički, ali to je naprosto gola nužda.

Mirovina.hr: Vlada je najavila da će svim umirovljenicima koji su ove godine otišli u mirovinu dati novo rješenje s manjom penalizacijom. Naši čitatelji koji su se umirovili do 31. prosinca 2018. kažu da je to još jedan vid diskriminacije, jer neće dobiti ništa. Slažete li se s njima?

Jasna Petrović: Do kraja kolovoza, oko 5.800 ljudi otišlo je u prijevremenu mirovinu. Pokušaj da se to ne isplati bio bi ravan zločinu, i zato je Vlada odlučila da će se svima prijevremeno umirovljenima u 2019. godini izdati početkom sljedeće godine nova rješenja. Moraju jer je došlo do greške u donošenju zakona, što je i narod potvrdio kroz ogromnu podršku referendumskoj inicijativi “67 je previše”.

Umirovljenici su dali ogroman broj potpisa za taj cilj i time su pokazali solidarnost. Hoće li sindikati pokazati solidarnost s njima i podržati njihove zahtjeve? Do sada su se radnički sindikati bavili samo uvjetima za umirovljenje. Kada pregovaraju o minimalnoj plaći, možda bi mogli pregovarati i o minimalnoj mirovini. To im mi kao članica SSSH kažemo, međutim, daleko su od zapadnoeuropskih vrijednosnih i programskih sindikalnih sustava, te još uvijek mirovinski sustav ne prepoznaju kao jedno od svojih programskih pitanja.

Mirovina.hr: Jedna ste od najistaknutijih kritičarki II. stupa. Prema posljednjim informacijama, omjer ljudi koji biraju mirovinu samo iz prvog stupa, ili kombiniranu mirovinu samo iz prvog stupa je oko 60:40 u korist prvom stupu. 

Jasna Petrović: Prema najnovijim podacima za umirovljenike u prvih osam mjeseci ove godine, 54 posto ih se vratilo u prvi stup. Ali u toj statistici netko prešućuje jedan detalj. Ovi koji ostaju u II. stupu, kod njih je minijaturni postotak onih koji su imali visoku plaću pa im je to doista bilo u interesu zbog dobivanja veće mirovine.

Svi ostali su uzeli “mamac” i pristali na jednokratnu isplatu 15 posto ušteđevine kako bi vratili dugove, kredite i pozatvarali financijske konstrukcije prije umirovljenja. Ako imaju dugove, to je nesvrhovito izdvajanje. To je novac namijenjen zaštiti od rizika starosti. Oni to daju tim ljudima, kao da im nešto poklanjaju. To je iskrivljena vizura što bi II. stup trebao biti.

Hrvatska je za vrijeme Davorka Vidovića oduzela od I. stupa 25 posto i to dala bankama na raspolaganje. Nastao je ogromni manjak u prvom stupu iz kojega se isplaćuju mirovine, veliki tranzicijski trošak, jer su banke taj isti novac koji su dobile iz državnog mirovinskog fonda posuđivale natrag državi (kupovale državne obveznice) i kamatarile ju. S kamatama koje su bile više nego igdje vani.

I sad bi te banke kao trebale ulagati i podržavati domaću ekonomiju, što zapravo nikada nisu učinile i malo se zna o gubicima koje su stvorile. Samo milijarda je sigurno otišla na Ledo, na Agrokor… A jako puno firmi je propalo, ali gospoda fond-menadžeri s tim podacima nikad nisu javno izašli, ali se voze u velikim luksuznim automobilima i isplaćuju si bonuse od kojih bi prosječan čovjek pao u nesvijest. Sve to treba biti javno prokazano.

Iako smo ovom zadnjom reformom uspjeli spasiti najsiromašnije, da se mogu vratiti u I. stup, time smo krenuli korak dalje u javnoj percepciji da taj model privatizacije mirovinskog sustava ne valja. Sve su shvatili i Slovenci i Česi, koji ga od početka nisu uveli. Shvatili su i Poljaci, Slovaci, Bugari i Rumunji, i Mađari, koji su ih pretvorili u dobrovoljne, samo to nisu shvatili Vidović i Hrelja. Mene od toga već boli želudac.

Mirovina.hr: Postoji li šansa da će taj II. stup, po vama, ikada profunkcionirati? 

Jasna Petrović: Ovakav ne. Italija to nema, Francuska to nema. Druge zemlje ga koriste kao “podupiruće” stupove, a oslanjaju se na javne stupove. Ali ne, mi smo i taj II. stup učinili obveznim. Takav obvezni stup imaju samo u Nizozemskoj, ali njime upravljaju sindikati i poslodavci, a ne inozemni bankari.

Mirovina.hr: A da nije obvezan? 

Jasna Petrović: Da nije obvezan, preporuka svakom tko može – neka štedi. Ali to ne znači da treba umanjiti osnovna prava iz I. stupa i pretvoriti najsiromašnije u žive leševe.

Mirovina.hr: Prvi stup međugeneracijske solidarnosti nije bez svojih problema. Posebice u vidu demografskih kretanja, omjer radnika i umirovljenika je praktički izjednačen.

Jasna Petrović: Zamislite da na novom popisu stanovništva bude ispod 3,9 milijuna ljudi u državi. Ali mi smo socijalna država, moramo imati uređenu socijalnu komponentu, a to je komponenta solidarnosti. U svakom slučaju netko će morati raditi. Hoće li taj netko biti crven, zelen, žut ili plav, to je doista nebitno. Trebamo razvijati politike kojima bi mlade zadržali u zemlji, to je neupitno. Ako oni odlaze, najviše će platiti stari koji ostaju sami. I bit će sve siromašniji.

Mirovina.hr: Što mislite o pozivu Hrvatske stranke umirovljenika na ujedinjenje? Je li istina da ste 2000-ih bolje surađivali i da je to bilo “doba najboljih rezultata” kako oni tvrde? 

Jasna Petrović: Mi smo najbolje surađivali tada kada je SUH u Istri 2002. i 2003. organizirao i platio njegovu kampanju da uđe u Sabor kao predstavnik umirovljenika. Međutim, Hrelja je u vrlo kratkom roku, kroz par godina, smijenio sve one koji su ga podržali i doveo svoje mlađe ljude.

On se pokazao da dobro gasi socijalne nemire među umirovljenicima i da dobro trguje unutar Sabora. Ali rasturio je većinu organizacije. Od 18 umirovljeničkih stranaka, 11 ih je nastalo iz HSU-a, od ljudi koje je on otjerao.

Bilo je već i razdoblja zajedništva stranaka i udruga, ali o programima i prioritetima, ali baš Hrelja se toga odrekao. Mi s njima ne želimo razgovarati o stolicama i funkcijama, takav način zajedništva nas ne zanima. Prvo, mi smo udruga. Mi se ne borimo za glas, mi se borimo za vas.

Dat ćemo podršku svakome tko podržava naše programe i prioritete, jer je cilj pomoći starijima u Hrvatskoj, a ne nama samima.

Mirovina.hr: Što mislite o njihovoj kampanji u kojoj se zalažu za obiteljske mirovine? Umirovljenička scena se lako može dogovoriti oko tog pitanja kojeg svi prepoznaju kao problem.

Jasna Petrović: Oni su se ugledali na Slovence, ali recimo Austrija i Njemačka imaju puno bolji model obiteljske mirovine. Danas udovica može naslijediti 70 posto suprugove mirovine, naš zahtjev je da to odmah dignu na 80 posto. Čisto kao znak dobre volje.

Naravno da se možemo dogovoriti sa svima oko tog, ali onda ćemo doći do pitanja cijelog mirovinskog sustava. Pa će onda oni reći da su za II. stup i sjedit će na okruglom stolu s bankarima. Mi smo po tom pitanju ideološki na drugim stranama, mi smo protiv privatizacije mirovinskog, ali i zdravstvenog sustava.

Mirovina.hr: U intervjuu za Mirovina.hr, Hrelja je izrazio želju da postane novi ministar rada i mirovinskog sustava. Kakav bi on bio ministar?

Jasna Petrović: Nikakav. Nema šanse ni po obrazovanju ni po znanju. Osim ako bi i tamo kao tehničar za zaštitu od požara – gasio požare…