Humans of Mirovina ima novi logo: “Nešto mi se čini, mladi ovi umirovljenici”

Facebook stranica portala na kojoj objavljujemo priče o umirovljenicima iz cijele Hrvatske, Humans of Mirovina, u posljednjih je dva mjeseca, otkad postoji, prikupila više od 1.300 lajkova, pa smo ju odlučili nagraditi – novim logotipom.

https://www.facebook.com/HumansofMirovina/photos/a.424906724594852.1073741828.424886914596833/446994052386119/?type=3&theater

O Humansima se pisalo i po drugim medijima te ih čitaju i prate i mlađe generacije, a ne samo umirovljenici. I umirovljenici su ljudi, i oni imaju pravo izraziti se, iznijeti svoje mišljenje te svoj pogled na život – budući da ih je na Facebooku sve više, otvorili smo stranicu Humans of Mirovina kako bismo na jednome mjestu okupili najzanimljivije priče o ljudima u poodmakloj životnoj dobi koje zateknemo u nekom od hrvatskih gradova.

Prelistajte katalog

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Ispostavilo se da su ljudi koje smo pitali da nam ispričaju svoje priče zanimljivi, osim svojim vršnjacima, i široj populaciji. Ispostavilo se, isto tako, da ih njihove godine ne ograničavaju u sporazumijevanju s mlađim ljudima i da ih dob ne sprječava da inspiriraju ljude svih generacija.

“Nešto mi se čini, mladi ovi umirovljenici, neka tako i bude”, bio je komentar jedne čitateljice na novi logo koji prikazuje stariji muško-ženski par usklađenih pogleda na modu. O stilu se velikim dijelom i radi – bilo da se radi o modnom izričaju, ekološkoj osvještenosti ili praktičnoj alternativi javnom prijevozu, stil umirovljenika čije fotografije objavljujemo na toj stranici upečatljiv je i pamtljiv.

Osim na Facebook stranici Humans of Mirovina, ovi umirovljenici prisutni su i na Instagramu pod istim imenom te tamo stječu sve veću slavu.

“Dok mi je muž bio živ, često smo šetali pored ovog natpisa. Ja sam mu govorila, to su istinite riječi. A njemu više nije bilo do smijanja. Ovo iza mene su riječi Majke Tereze, i ona nas sada vjerojatno promatra s neba. Mir počinje osmijehom. Ona je nosila mir najugroženijima. U Indiji, a i kod nas, najviše je voljela suosjećati s bolesnima i siromasima. U njima je prepoznavala Isusa. Svi Kršćani, ali i ostali, trebali bi to slijediti. Bog voli čovjeka i nikoga ne isključuje. Bitno je vjerovati. Pripremam se za veliki blagdan koji nam dolazi ove nedjelje. Sve što se može odgoditi, ne radi se na: Veliki četvrtak, Veliki petak, Veliku subotu, i nedjelju – to je sam Uskrs. Veselim se tome, ali svaka je nedjelja Uskrs. Svaki je dan Uskrs. Poruka majke nebeske je – nemojte misliti, mladi, da samo stari umiru. Kaže, može ti sutra već tijelo crv jesti. Dušu ne, ali tijelo da. Od mladića koji se kod Visa sad utopio, ostale su samo papuče.. Znate što se mladima sve događa. Kako nam brzo ovaj zemaljski život prođe… Ja sam žena u godinama, sin mi je ubijen, branitelj, u 21. godini. Drugi sin je dva puta transplatirao bubreg, nedavno sam i muža ispratila. Da nije ove krunice koju uvijek držim u ruci, ne bih sve to mogla sama izgurati. U ovo vrijeme, treba biti pripravan. Oprostiti, pokajati se, starcu, staroj ženi i bolesniku – pomoći, doći do njega, da ne ostane usamljen. Danas ću sve obaviti i onda odmarati. I barem pet jaja ću ofarbati. Za pet Isusovih rana. Ja to tako sebi kažem, a možda uopće nema veze. Možda je to bojanje jaja samo neka dječja fora. Moja mama imala je petero djece – onda djeca grabe, ‘oće svatko deset jaja za deset tucanja, znate ono. Imali smo i koke na selu, pa je uvijek farbala preko pedeset jaja. Kada sam došla ovdje, imala sam dva sina. Farbala sam i ja onda puno, pa mi je dojadilo nakon 40 godina. Ali sada, kao i tada, kruh je glavni. Ide se na blagoslav kruha. Ono kad neki ljudi ponesu luka u crkvu, svašta donesu što smeta za nos, a dođu samo tada. Pa nije to Uskrs. Uskrs je svake nedjelje doći na misu i zahvaliti se Isusu. Pokajati se, učiniti dobro djelo. To je Uskrs. Nije uvijek bilo izobilja hrane. I u nas se pomalo oskudijeva, al

Objavu dijeli Humans Of Mirovina (@humans.of.mirovina) Ožu 28, 2018 at 3:38 PDT