Priče iz davnine: Hrvat 1938. napisao savjete za iseljenike koji vrijede još i danas
Valovi emigracije su kroz stoljeća ostavili demografsku pustoš na ovim prostorima. No, Hrvati su se oduvijek znali snaći, što pokazuju i savjeti jednog iseljenika iz 1938. godine.
Iseljavanje u 20. stoljeću | Foto: Unsplash
Otkako je Hrvatska ušla u Europsku uniju, iz zemlje se iselio velik broj mladih. Prema prošlogodišnjem popisu stanovništva, populacija je s 4,28 milijuna pala na svega 3,88 milijuna žitelja u posljednjih 10 godina. No, naši su krajevi već doživjeli odlazak tisuća iseljenika.
Početkom prošlog stoljeća veliki val emigracije zahvatio je cijelu Europu. Naravno, to nije zaobišlo ni naše krajeve. U Primorju i na kvarnerskim otocima gotovo da nije bilo mjesta u kojima postoji obitelj čiji su svi članovi ostali na rodnoj grudi. Postojale su i obitelji u kojima su svi mlađi otišli trbuhom za kruhom.
Tada se uglavnom odlazilo u Ameriku, prvenstveno u New York. Otočani su se upravo tamo zadržavali, jer su u većoj mjeri bili vezani uz more. Tako su i nalazili poslove na brodovima, u obalnoj plovidbi, lukama, brodogradnji…, prenosi Večernji pisanja mjesečnika Matica.
Savjeti za iseljenike
Među njima je bio i Petar Milovčić, koji je kao 16-godišnjak pošao u bijeli svijet. On je u svojoj putovnici napisao nekoliko korisnih savjeta za iseljenike, koji bi mogli biti od koristi i danas.
– Kad polaziš u svijet, ne prodavaj svojih nekretnina. Može Ti danas-sutra trebati… U novoj zemlji budi radin i ispravan; pokoravaj se zakonima i vlastima; ne govori zlo o toj zemlji, a na svoju zemlju ne zaboravljaj. Ne primaj posao koji Te ponižava i ne radi za manju plaću od tamošnjih ostalih radnika pa će Te poštovati i tražiti radnici, i poslodavci…
Budi pošten i ponosi se da si sin naroda slavnoga koji ima dostojno mjesto u svijetu. Poštuj tuđe, a svojim se diči. Uči jezik zemlje u kojoj si, jer ćeš lakše tako proći, ali ne zaboravljaj svoj materinski i sa svojom djecom razgovaraj samo na materinskom jeziku bez obzira na to jesu li rođena u starom kraju ili novoj zemlji. Ako je u Tvom mjestu škola ili crkva, šalji djecu u tu školu i crkvu, a ako ih nema, sam uči svoju djecu jeziku i dobrim običajima svoga kraja, zapisao je Milovčić davne 1938. godine.
