Na greškama se uči: Što umirovljenici mogu savjetovati mlađima o štednji za mirovinu?

Pođimo samo od premise da su brojne prijašnje Vlade izbjegavale provesti reformu mirovinskog sustava, znajući vrlo dobro da se radi o Pandorinoj kutiji. Mirovinski sustav je u toj priči poput jako lošeg automobila koji nekim čudom i dalje vozi, a vlasnik se panično boji podići haubu, ne znajući kakve će sve užase ugledati ukoliko to napravi.

Kada ste imali 30-40 godina, sigurno ste imali većih prioriteta u životu nego brinuti se o iznosu vaše buduće mirovine. Sada kada ste u mirovini, neovisno o godinama radnog staža, mnogi umirovljenici s ogorčenjem primaju mjesečnu ratu mirovine pitajući se “kako s ovim do kraja mjeseca”.

Upravo iz tog razloga vaša djeca i unuci vas promatraju kao “stručnjake za mirovinu”, vjerujući kako sustav imate u malom prstu. Isti taj sustav koji je iznevjerio vas, mogao bi iznevjeriti i vaše najmilije, a na vama je da ih savjetujete kako da do toga ne dođe.

Kako do minimalne mirovine od 4,150 kuna?

U moru negativnih reakcija na predloženu mirovinsku reformu, tportal.hr je pronašao jednu sasvim dobru stvar – štednju u III. mirovinskom stupu. On funkcionira kao i II. mirovinski stup (individualna kapitalizirana štednja), samo što nije obavezan i što ga država dodatno financijski potiče.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Prema njihovoj računici, ako osiguranik s 25 godina starosti krene uplaćivati 500 kuna mjesečno u III. mirovinski stup, nakon 40 godina radnog staža raspolagat će mirovinom od 835 tisuća kuna. To znači da bi samo iz III. stupa mogli ostvariti doživotnu mirovinu od 4.150 kuna.

Da ste isti iznos tijekom istog perioda spremali “u čarapu”, uštedili bi svega 240.000 tisuća kuna.

Rezultat je to državnih poticaja na štednju u III. stupu koji iznose 15 posto na ukupno uplaćeni doprinos do uloga od 5.000 kuna godišnje. Tu je i državni poticaj do 750 kuna godišnje kojeg možete ostvariti s minimalnom uplatom od 416,66 kuna mjesečno.

Ukupna uložena sredstva bit će dostupna mirovinskom fondu na upravljanje (odnosno ulaganje), a njihovi prinosi se kreću od 3,3 do 6,6 posto.

Fleksibilna isplata

Logično, što prije krenete sa štednjom, više ćete uštedjeti i veći će vam biti državni poticaji na ostvarenu štednju.

Sva ušteđena sredstva vraćaju se vama na raspolaganje čim navršite 50 godina života, a s mirovinskim društvom onda dogovarate različite kombinacije isplate.

Najpopularnija je naravno doživotna isplata, iako možete dogovoriti drugačije modele. Možete dogovoriti razdoblje u kojem će se mirovina iz III. stupa isplaćivati, koje ne može  biti kraće od pet godina. Možete ugovoriti i ubrzanu privremenu mirovinu, koja bi vam, recimo, prvih nekoliko godina bila veća, a kasnije manja.

Tu je i mogućnost promjenljive mirovine, a njen iznos ovisi o uspješnosti fonda za kojeg ste se odabrali. Ukoliko fond posluje dobro – vama će iz mjeseca u mjesec rasti mirovina. Ukoliko ulože u nešto neprofitabilno, mirovina će vam se smanjiti.

Na koji god modul isplate se odlučite, prilikom umirovljenja sklapate ugovor s MOD-om (mirovinsko osiguravajuće društvo). Trenutačno u Hrvatskoj posluje samo jedno takvo društvo (R-mod) koji je u vlasništvu Triglav grupe, a ministar Pavić je najavio kako će država osnovati i svoj MOD preko HZMO-a.

Štedite sami, jer će vas država razočarati

Niske stope nataliteta, iseljavanje mladih i starenje stanovništva – samo su neki od demografskih trendova koji će ozbiljno ugroziti javne financije.

Ako se takvi trendovi nastave (a ne čini se da hoće), neće biti nikoga tko će vašim potomcima garantirati isplatu njihovih mirovina. Zato je potrebno uzeti stvar u svoje ruke, koliko god je to moguće.

Jedino žulja činjenice da se čitav ovaj proces svodi na dodatnu štednju. Podsjećamo, i II. i III. mirovinski stup se baziraju na individualnoj kapitaliziranoj štednji, a po svemu ovdje napisanom čini se da III. stup čini puno bolji posao od II. stupa.

Jedino ostaje pitanje, zašto je “neuspješni” II. stup obavezan, a država čini sve da se potakne dobrovoljno uplaćivanje u III. stup?