Geneza umirovljeničkih stranaka u Hrvatskoj

Livija Stanišić
14. studenoga 2017.
Novosti
A- A+

Premda umirovljeničke stranke nisu nepoznata pojava u političkom životu zemalja poput Italije, Nizozemske, Srbije, Danske ili Hrvatske, često je njihovo djelovanje, uglavnom fokusirano na promicanje interesa specifične demografske skupine, izloženo kritici ostatka javnosti -nerijetko su prozivane interesnim skupinama ili ucjenjivačima zbog pivotalne uloge koju ostvaruju u sastavljanju, ali i rastavljanju vlada; optuživane da svoje djelovanje temelje na strategiji političke trgovine mandatima u svrhu kratkoročnog osiguranja izborne poslušnosti svoje biračke baze

Hrvatski sabor / Foto: Wikipedia

U susjednoj Sloveniji, umirovljenička stranka DeSUS neizbježan je sudionik u životnom ciklusu svih slovenskih vlada, što je rezultat kakav umirovljeničke stranke u ostalim zemljama mogu samo priželjkivati.

No, i u Hrvatskoj umirovljeničke stranke imaju dugu tradiciju, te su u nekoliko navrata odigrale svoju ulogu u sastavljanju koalicijskih vlada. Nakon posljednjih parlamentarnih izbora ipak se čini da je umirovljeničko pitanje, ako je ikad i postojalo kao jedinstvena pojava u društvu opterećenom dubokim ideološkim podjelama i porastom siromaštva širokih slojeva stanovništva, čime su posebno pogođeni upravo umirovljenici, iscrpljeno kao mehanizam privole birača da svoj glas na izborima daju nekoj od opcija s umirovljeničkim predznakom.
Premda je u trenutku nastanka ovog teksta u Registar političkih stranaka pri Ministarstvu uprave upisano čak petnaest umirovljeničkih stranaka, ovim pregledom fokusirat ćemo se samo na one koje su u nekom trenutku svog postojanja ostvarile parlamentarni status, ili su svojim djelovanjem utjecale na tijek razvoja ostalih umirovljeničkih političkih stranaka, odnosno saveza.

Za političko organiziranje umirovljenika zaslužan HDZ

Prva umirovljenička stranka u Hrvatskoj nastala je još u travnju 1996., kada je kao rezultat dugotrajnog nezadovoljstva umirovljenika izazvanog posljedicama stabilizacijskog programa iz 1992., kojim je tadašnja HDZ-ova vlada na čelu s Nikicom Valentićem pokušala zauzdati inflaciju, osnovana Hrvatska stranka umirovljenika.

Podsjetimo, donošenjem Uredbe o utvrđivanju iznosa za isplatu mirovina, retroaktivno je stavljen tada važeći Zakon o mirovinskom origuranju u stanje mirovanja, a vlada je ograničila iznos novca za isplatu mirovina. Promijenjen je i način usklađivanja mirovina, što je dovelo do znatnog zaostajanja iznosa mirovina u odnosu na iznose propisane zakonom te do nastanka duga prema umirovljenicima. Odlukom Ustavnog suda iz 1998. utvrđeno je kako je država oštetila gotovo pola milijuna umirovljenika, te da je provedenim usklađivanjem mirovina nastala neizvršena obveza nadležnih tijela koja se mora podmiriti, proglasivši uredbu protuustavnom.

HSU ostaje relativno nezapažena stranka sve do trećesiječanjskih parlamentarnih izbora 2000., na kojima uspijeva prikupiti 53 tisuće glasova, čime doduše ne prelazi izborni prag, ali osvaja najveći broj glasova od svih izvanparlamentarnih stranaka. Na idućim parlamentarnim izborima, u studenom 2003., HSU napokon ulazi u Sabor, osvojivši mandate u osmoj, šestoj i trećoj izbornoj jedinici, te zastupnici postaju Silvano Hrelja, Dragutin Pukleš i Josip Sudec, koji zajedno sa zastupnicima DC-a, HSS-a, HSLS-a i manjina, ulaze u Sanaderovu ‘Božićnu’ vladu.

Nakon četverogodišnjeg partnerstva s HDZ-om, na idućim parlamentarnim izborima, održanim u studenom 2007., HSU doživljava ozbiljan krah u rezultatima, te osvaja samo jedno zastupničko mjesto, ono Silvana Hrelje u VIII. izbornoj jedinici. Ovim je izborima HSU izgubio ekskluzivu jedine stranke umirovljeničkog predznaka na glasačkim listićima, nakon što se u gotovo svim izbornim jedinicama kandidirala stranka gotovo identičnog naziva.

Stranka umirovljenika (SU), u Registar političkih stranaka upisana još 2000., ozbiljno je pomrsila račune HSU, jer je u čak četiri izborne jedinice odnijela upravo toliko glasova koliko je HSU bilo potrebno za prelazak izbornog praga. Za ovu situaciju tadašnji predsjednik stranke Vladimir Jordan optužio je velike stranke, tvrdeći da su upravo one plasirale SU na izbore kako bi zbunili umirovljeničko glasačko tijelo. Nedugo kasnije, početkom 2008. predsjednik HSU-a postaje Hrelja, nakon što Jordan podnese neopozivu ostavku na tu funkciju. Loš izborni rezultat uzeo je svoj danak cijepanjem stranačke kohezije, te dio članova napušta stranku. Među njima je Lazar Grujić, koji će uskoro postati čelni čovjek konkurentskog SU te Milivoj Špika, angažiran na izborima za promidžbene aktivnosti stranke, koji u SU preuzima funkciju stranačkog tajnika.

Kao novi predsjednik i jedini saborski zastupnik HSU-a Hrelja sklapa dogovor s novom HDZ-ovom koalicijom, no zbog izmijenjene konstelacije snaga pod skromnijim uvjetima od onih koje je ishodio u prethodnom mandatu. Koaliciju s HDZ-om HSU napušta u srpnju 2009., mjesec dana nakon ostavke tadašnjeg premijera Sanadera.

Cjepkanje umirovljeničkog jedinstva

Nakon odlaska HSU u oporbu, Grujić uočava priliku za približavanje SU vladajućoj stranci. Premda bez parlamentarnog statusa, Grujić kao predsjednik SU i koordinator Bloka umirovljenici zajedno, 2010. dolazi na sastanak kod tadašnje premijerke Jadranke Kosor, poručujući umirovljenicima da će upražnjeno mjesto njihovog glasnogovornika u Vladi preuzeti SU. Sastanak Grujića i Kosor održan je samo nekoliko dana nakon što je objavljeno da je HSU i formalno pristupio novoj oporbenoj Kukuriku koaliciji. Mjesec dana kasnije, SU je na održanoj Izvještajno-izbornoj skupštini objavio da stranka na izborima 2011. u sklopu Bloka umirovljenici zajedno kreće u lov na saborske mandate. Uz SU, u Blok umirovljenici zajedno pristupile su i Demokratska stranka umirovljenika (DSU), Akcija hrvatskih umirovljenika (AHU), Savez splitskih umirovljenika (SSU) i Zagrebački umirovljenici (ZU). U prosincu iste godine osniva se i politička stranka Blok umirovljenici zajedno (BUZ), a njen predsjednik postaje dotadašnji tajnik SU Milivoj Špika.

Koordinacija BUZ u izbornu je kampanju 2011. ušla na zajedničkoj listi s Primorsko goranskim savezom (PGS) i Hrvatskom radničkom strankom (HRS), na čelu koje se u svim izbornim jedinicama nalazio ekonomist Ljubo Jurčić. Neposredno prije izbora, u medijima su osvanuli navodi da je Grujić, predsjednik SU i koordinator BUZ-a 1993. ostvario pravo na invalidsku mirovinu nelegalnim posredovanjem liječnika Drage Rubala, koji je zbog dodjele lažnih mirovina kasnije i osuđen, nakon čega je Grujić najavio odstupiti s mjesta nositelja liste u VII. izbornoj jedinici ako se dokažu optužbe. Izbori su održani, a koalicija ni u jednoj izbornoj jedinici nije prešla izborni prag.
Mjesec dana prije izbora, muke s aferama nisu zaobišle ni HSU. Nakon što je bivši šef carine i HDZ-ov tajnik Mladen Barišić optužio bivšeg predsjednika HSU Jordana da je za vrijeme Sanaderove vladavine i partnerstva HSU s HDZ-om primio pola milijuna kuna iz crnih fondova HDZ-a, u strahu od mogućih posljedica na izborima HSU reagira promptno, suspenzijom Jordana iz stranačkog članstva i oduzimanjem titule počasnog predsjednika.

Na izborima 2011. premoćno pobjeđuje Kukuriku koalicija, osvojivši većinu u sedam izbornih jedinica, a temeljem koalicijskog sporazuma HSU osvaja četiri saborska mandata.

Povratak otpisanih

Suočeni s izbornim porazom, SU i BUZ kreću s pripremama za čvršće povezivanje, te 2012. potpisuju koalicijski sporazum, nakon čega se predsjednik SU Grujić i predsjednik BUZ-a Špika sastaju s predsjednikom HDZ-a, Tomislavom Karamarkom, i dogovaraju početak suradnje.
Međutim, nakon potpisivanja koalicijskog sporazuma sa HDZ-om, Grujić i SU napuštaju koaliciju te na predstojeće izbore za EU parlament 2014. odlučuju izaći samostalno. Na istim su izborima svoje liste, samostalno ili s partnerima, prijavile ukupno četiri različite umirovljeničke opcije, od kojih ni jedna umirovljenicima nije donijela njihovog europarlamentarca.

Sljedeći su na redu bili predsjednički izbori, na kojima je dotadašnji predsjednik Ivo Josipović krenuo u borbu za drugi mandat protiv HDZ-ove kandidatkinje Kolinde Grabar Kitarović. Josipović je podršku svojoj kandidaturi prikupljao sa svih strana, te je tako u kampanji primio Grujića koji je uz svoj SU, okupio predstavnike devet umirovljeničkih stranaka i nekoliko umirovljeničkih udruga, te pod nazivom “Umirovljenici ZA Ivu”, Josipoviću predao pisanu podršku njegovoj kandidaturi na predsjedničkim izborima. Ovaj Josipovićev potez vezivanja uz protivničke umirovljeničke opcije nije se svidio HSU koji je unutar vladajuće Kukuriku koalicije već pružio službenu podršku Josipoviću. Špikin je BUZ zajedno s HDZ-om, HSLS-om, HSS-om, i HRAST-om dao podršku kandidaturi Kolinde Grabar – Kitarović.
Temeljem koalicijskog sporazuma Špike i Karamarka, na parlamentarne izbore 2015. BUZ izlazi na listi Domoljubne koalicije u svim izbornim jedinicama. Pritom je samom Špiki namijenjeno visoko četvrto mjesto u X. izbornoj jedinici, što je značilo gotovo siguran ulazak u Sabor. Tako je i bilo, Trogiranin sa zagrebačkom adresom Špika, osvojivši 131 preferencijalni glas, postaje saborski zastupnik BUZ-a, nakon čega se smješta u Klub zastupnika HSLS-a i preuzima dužnost potpredsjednika saborskog Odbora za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo.

HSU s partnerima na ovim izborima ostvaruje gori rezultat nego 2011., te s četiri saborska zastupnika u prošlom sazivu pada na dva, a u Sabor ulaze samo Hrelja i Marija Ilić. Nakon što je HDZ s Mostom formirao vladajuću većinu, HSU-ovci su se zajedno s ostatkom zastupnika Narodne koalicije našli u oporbi.

Nakon sve učestalijih napisa o ozbiljnosti krize koja je zahvatila koaliciju HDZ-a i Mosta, u medijima se pojavila i vijest da Milivoj Špika napušta svoj dotadašnji klub, koji je dijelio sa zastupnicima HSLS-a, te prelazi u zastupnički klub Milana Bandića, koji u skladu s novinama mijenja ime u Klub zastupnika Bandić Milan 365 – Stranke rada i solidarnosti, Bloka umirovljenici zajedno i nezavisnih zastupnika Ermine Lekaj Prljaskaj, Vladimira Bileka i Mirka Raškovića. Na novinarske upite o razlozima svoje odluke Špika je izjavljivao da se s novim partnerima našao „prvenstveno po pitanju umirovljeničkih tema, zbog činjenice da upravo Zagreb od svih gradova ima najbolji sustav umirovljeničke skrbi“. Zbog poznatog ishoda vlade Tima Oreškovića, Špikino saborovanje nije potrajalo ni punih godinu dana, no njegov posljednji potez kao saborskog zastupnika najavio je novu strategiju koju će Špika zauzeti nakon raspuštanja Sabora.

Bandićevi umirovljenici – poslije Špike dolazi Varda

Umjesto u HDZ-u, za nastup na prijevremenim izborima 2016. Špika je saveznika pronašao u Bandiću, priključivši se njegovoj koaliciji Za premijera. Osim BUZ-a, te, dakako, stranke Bandić Milan 365, u koaliciju je ušao nekadašnji saveznik Grujićevog SU, Ljubo Jurčić, i njegov Novi val, te Čačićevi Reformisti i HSS – Stjepan Radić. Koalicija je na izborima doživjela debakl; Bandić nije postao premijerom, a od dva osvojena mandata koalicije jedan je pripao Reformistima, a drugi nestranačkom Željku Lackoviću. Bandićeva stranka tako nije ušla u Sabor, baš kao što to ovog puta nije pošlo za rukom ni Špiki.

Grujićev SU je na izbore u većini izbornih jedinica izašao samostalno, izuzev u IX. I X. izbornoj jedinici, gdje su se biračima predstavili na zajedničkoj listi sa Stipom Petrinom, strankom Slobodna Hrvatska, Pokret zajedno i OraH, osvojivši zanemariv broj glasova.

HSU je temeljem dogovora s Milanovićem na listi Narodne koalicije dobio dva mjesta, premda je Hrelja tražio tri. Put do trećeg saborskog mandata HSU je pokušao ostvariti angažirajući kao kandidata stranke bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića. Mesiću je tako dodijeljeno jedanaesto mjesto na listi Narodne koalicije u prvoj izbornoj jedinici. Premda je ovim potezom Mesić listi donio oko pet tisuća preferencijalnih glasova, to ipak nije bilo dovoljno da Mesić, kao treći zastupnik umirovljenika, uđe u Sabor. Svoj četvrti mandat za HSU u Saboru ostvaruje Hrelja, dok je drugi saborski mandat, u prvoj izbornoj jedinici, pripao Kažimiru Vardi.

Kad je postalo jasno da je HDZ na čelu s Plenkovićem pobjednik izbora, HSU se suočio s izborom – napustiti koaliciju s SDP-om, i prikloniti se Plenkoviću, ili iduće četiri godine provesti u opoziciji. Službena odluka koju je HSU donio bila je ostanak uz partnere iz Narodne koalicije.
Međutim, za HSU je uslijedilo neugodno iznenađenje – Kažimir Varda dao je podršku Plenkoviću, okrenuvši na taj način leđa dojučerašnjoj stranci. HSU je tako, kao i 2007., ostao na Hrelji kao jedinom zastupniku, dok je Varda pričekao da se u prosincu 2016. osnuje Stranka međugeneracijske solidarnosti Hrvatske, za čiju je predsjednicu izabrana Višnja Fortuna, pročelnica Gradskog ureda za socijalnu zaštitu i osobe s invaliditetom i dugogodišnja Bandićeva suradnica. Fortuna je, kao i Varda, nakon izbora napustila HSU, u kojem je bila i članica Predsjedništva, a bila je i kandidatkinja HSU-a na izborima zastupnika u Europski parlament 2014. Na osnivačkoj skupštini, Fortuna je izjavila da novoosnovanu stranku podupiru Sindikat umirovljenika Hrvatske i Matica umirovljenika Hrvatske, koji su očito procijenili da nakon HSU-ovog ulaska u opoziciju za promicanje interesa umirovljenika trebaju novu perjanicu.

Problemi umirovljenika i dalje prisutni 

Početkom prošlog mjeseca u medijima je osvanula vijest da predsjednik SDP-a Davor Bernardić planira sastanak s vodećim ljudima umirovljeničkih stranaka u Hrvatskoj. Osim dugogodišnjeg SDP-ovog koalicijskog partnera HSU sastanku su trebali prisustvovati i Lazar Grujić u ime SU te Milivoj Špika ispred BUZ. Očekivano, ovaj Bernardićev potez naišao je na protivljenje predsjednika HSU Hrelje, nespremnog za dijeljenje uloge umirovljeničkog poslanika u koaliciji, tim više što se u slučaju Grujića i Špike radi o bivšem stranačkom kolegi, odnosno glasnogovorniku, koji su svojim političkim djelovanjem nakon izlaska iz stranke odigrali ulogu u osipanju dijela umirovljeničkih glasova na koje je HSU dotad računao kao na svoju biračku bazu. Znakovito je da je spomenuti sastanak otkazan samo nekoliko dana nakon što je najavljen, iz čega se može naslutiti da je Bernardić popustio pred Hreljinim pritiskom i odlučio ideju o okupljanju umirovljeničkih opcija oko SDP-a do daljnjeg staviti na čekanje.

Spomenuti sastanak planiran je ni tjedan dana nakon što su u organizaciji Sindikata umirovljenika i ostalih umirovljeničkih udruga održani prosvjedi umirovljenika u Zagrebu, Splitu, Osijeku, Puli i Slavonskom Brodu, kojima su umirovljenici upozorili na sve teži položaj u društvu te istaknuli brojne zahtjeve za rješavanje problema s kojima se svakodnevno suočavaju.

Neki od tih problema nastali su relativno nedavno, dok su ostali već desetljećima ukorijenjeni u hrvatsku stvarnost, a njihova rezisentnost na pokušaje rješavanja, govori o kompleksnosti problema koji ne može biti riješen predizbornim obećanjima, kozmetičkim zahvatima nad mirovinskim sustavom i isplatom stotinjak kuna svakog Božića.

Posljednji su izbori pokazali da je umirovljeničko biračko tijelo raskomadano među opcijama gladnim njihovih glasova, a pođe li Bernardiću ili bilo kojem drugom političaru za rukom da umirovljenike ponovno okupi oko jedne od tih opcija, pitanje je koje im obećanje može dati, a da ga njegovi prethodnici nisu već prekršili.

Geneza umirovljeničkih stranaka u Hrvatskoj
Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap