Australski mediji raspisali se o Mariji (107) s Visa: Španjolsku gripu preživjela je zahvaljujući – izolaciji!

Jasmina Grgurić
24. lipnja 2020.
Novosti
A- A+

Vremešna Višanka Marija doživjela je 107 godina i postala zvijezda australskih medija. Kako i ne bi, kada je preživjela dva svjetska rata, španjolsku gripu, ali i ostale nepogode. Izolacija zbog epidemije za nju je već poznata stvar, a upravo je zahvaljujući životu u malenom izoliranom selu na otoku Visu spasila živu glavu te doživjela duboku starost.

Ilustracija: Rawpixsel

Marija Ruljancich, rodom s Visa, nedavno je proslavila 107. rođendan. Ona je živa slika blagoslova života u društvenoj izolaciji za vrijeme pandemije kakvoj sada svjedočimo. No, njezina priča o preživljavanju seže u djetinjstvo, više od stoljeća prije nego što je koronavirus poharao svijet.

Zatvaranje prozora kao metoda protiv zaraze

Jedna je od rijetkih osoba koje pamte pandemiju španjolske gripe 1918./19. godine koja je ubila desetke milijuna ljudi. Kao tada petogodišnje dijete, još se uvijek živo sjeća neprekidne zvonjave udaljenih crkvenih zvona koja su označavala smrt brojnih stanovnika na njezinom rodnom otoku Visu, piše The Sydney Morning Herald.

Crkva u Visu Foto: Pixabay

Njezina obitelj bila je pošteđena od zaraze zahvaljujući izoliranom životu u malenom selu Lorca nedaleko od grada Visa. U godinama prije nego što je izbila španjolska gripa, njihov je vinograd napala bolest filoksera uništivši nasade loze od kojih su preživljavali. Upravo zbog toga iz vinograda su preselili u izdvojenu Lorcu, u kojoj je živjelo svega 20 stanovnika, pa im je novi dom tako postao neplanirano utočište od španjolske gripe.

“Na otoku su postojale 22 crkve, svaka je imala zvono. Neprestano su zvonila” – prisjeća se Marija Ruljancich s australskom adresom.

Ikaria: Magični otok koji ne poznaje bolesti – dugovječnost uklesana u gene ili samo predanost zdravom načinu života?

Zvona su zvonila kada bi netko umro, a kada bi zvonila negdje bliže, njezin je stric Toni trčao unaokolo govoreći članovima obitelji da zatvore svaki prozor. Bio je to, kaže Marija, preporučeni lijek za svakoga na Visu – zatvorite prozore. Malo je tko od tadašnjih deset tisuća stanovnika otoka znao kako se virus širi. Seoce Lorca bilo je pošteđeno zbog svoje izoliranosti, nitko nije u njega dolazio niti iz njega ikamo išao. Tada malenu Mariju poštedjela je i njezina dob, jer je u školu krenula tek 1920. godine kada je gripa već prošla.

“Hodala sam do škole svaki dan osam kilometara i isto toliko natrag” – govori Marija za australski list.

Sreću pronašla u Australiji

Preživjela je oba svjetska rata, a u dobi od 19 godina udala se za Ivana Ruljancicha koji se vratio na Vis nakon šest godina provedenih u Zapadnoj Australiji, gdje je radio kao drvosječa. Vis su okupirali Talijani, ali bio je pošteđen njemačke okupacije, a nakon kapitulacije Italije, britanske i jugoslavenske snage pretvorile su otok u svoju utvrđenu bazu.

Tomislav (90) donedavno je obrađivao polje: "Da mogu, i danas bih orao"

Britanci su 1943. godine odlučili tisuće stanovnika otoka poslati u izbjeglički kamp u Egiptu. Marija i Ivan su s dvoje male djece, Johnom i Dinah koji su kao i njihov otac u međuvremenu preminuli, bili među izbjeglicama.

Nakon rata 1946. godine preselili su se Australiju gdje su dobili treće dijete, kasnijeg osnivača melbournske oralne i maksilofacijalne poliklinike dr. Kevina Ruljancicha.

Iza vremešne Višanske preživljene su strahote dva svjetska rata, dvije pandemije, izbjeglištva te preseljenja na drugi kraj svijeta.

“Možemo to zahvaliti društvenoj izoliranosti” – zaključuje za “The Sydney Morning Herald” njezin sin Kevin koji često dolazi na Vis, gdje obitelj još uvijek posjeduje dvije stare obiteljske kuće.