[KOMENTAR] To je nama naša borba dala: Premijer šapuće starijima da i dalje ostanu doma

Jasmina Grgurić
25. travnja 2020.
Kolumne
A- A+

Naše slabo srce ne može podnijeti toliko informacijskih strelica koje su prema nama proteklih dana uputili naši vrli politički i zdravstveni stručnjaci. Deblokirani su nam računi, ali ne smijemo nigdje trošiti svu tu silnu lovu. Raste nam i cenzus, a po kruh nećemo moći nedjeljom i blagdanom. Ovo je trik rečenica, kakav kruh? Ostani doma! Čekaj, ne, to je u Srbiji i Bosni gdje šeću po pola sata u parne dane. Naš Plenković nama ništa ne brani, nego nam nježno europski preporučuje…

Ilustracija: Pixabay

Umirovljenicima su privremeno ukinute ovrhe, njihovi milijunski računi na Kajmanskim otocima su odblokirani pa će naredna tri mjeseca moći podizati svih 1.499,99 kuna mirovine. Kako imaju vremena, pitaju se na što će potrošiti toliko bogatstvo kada im je premijer s Vlade jasno poručio da unatoč popuštanju mjera u sve tri nadolazeće faze moraju ostati kod kuće. Dobro, nije im poručio, pa nismo u Srbiji, nego im je europski nježno preporučio.

Nemojte biti na socijalnoj distanci!

Istovremeno je Hrvatski zavod za javno zdravstvo jučer izašao s novih “deset zapovijedi” za starije osobe. Morate prati ruke, održavati higijenu samih sebe i prostora, držati fizički distancu, izbjegavati javna mjesta, trgovine i javni prijevoz kad je gužva. Kako sada to? Premijer nam savjetuje da ostanemo kod kuće, a liječnici da ne idemo u najveće gužve. Što s gužvama koje nastanu u ulazu kada idemo baciti smeće? Baka se sredila za izlazak do kontejnera pa u 50 četvornih metara srela poštara, majstora s trećeg kata, susjeda Miću željnog razgovora i malog Jana koji ju je fektao cigaretu.

Preporuka je starijima da se telefonski konzultiraju s liječnikom prije odlaska u ambulantu. Lijepo bi to bilo kada bi se medicinske sestre stigle javiti na telefon. Nego, kada smo već kod telefoniranja, možemo se dotaknuti “socijalne distance”. Prošlo je malo ispod radara, ali predsjednik Zoran Milanović “posuo se pepelom” u jednom od stvarno rijetkih televizijskih pojavljivanja, priznavši da je on kriv za potpuno pogrešno korištenje tog pojma, jer ga je prvi upotrijebio pa se proširilo poput korone. Naime, ono što mi trebamo raditi je fizički se, a ne socijalno distancirati. Društveno distanciranje događa se kada se na primjer osobe u braku emocionalno udalje jedna od druge, što sada nikako nije poželjno, ali s obzirom na novonastale okolnosti, posve je razumljivo.

Stiže nam i 60 kuna veći cenzus za ostvarivanje prava na besplatnu policu dopunskog zdravstvenog osiguranja. Juhu, baš se radujemo gratis odlascima liječniku i u bolnicu, i to će nam biti izlazak nakon ove kućne izolacije.

O lijepa, o draga, o slatka slobodo

Ispod žita provukla se i odluka da će trgovine nedjeljom i blagdanom biti zatvorene, a ostale dane radit će kao i prije, do navečer. Pomalo je nejasno kako je popuštanje mjera donijelo strožu sankciju. Naime, svo ovo vrijeme trgovine su radile i tim danima. Dobra stvar je da na praznik rada nećemo imati gužve u trgovačkim centrima, ali zato ćemo ih imati ispred kioska, pekarnica i na benzinskim stanicama, subotom ili dan prije blagdana. Umjesto da se ljudi na neki način rasporede, sada će se koncentrirati. U tom smislu je pohvalno što će dućani od ponedjeljka raditi do navečer. Ako ništa, Željka Markić napokon je sretna i vesela, nema rada nedjeljom.

I za kraj, malo o demokraciji. Književnik Miljenko Jergović požalio se na izostanak iste, rekavši kako je sloboda važnija od zdravlja, pri čemu je svjestan da je na kocki upravo život starijih osoba. Ali neka nama slobode, jer to je nama naša borba dala, da slobodno šećemo, radimo, stvaramo… Doista, mjere koje su na snazi u susjednoj Srbiji ili Bosni i Hercegovini vraćaju nas u doba Jugoslavije. Vučić velikodušno penzionerima daje da šeću pola sata, nakon što su iz kuće mjesec dana smjeli samo nedjeljom po noći, a u vikendu opće karantene nisu smjeli ni to. U Federaciji je na snazi par-nepar pa stariji van smiju samo ponedjeljkom, srijedom i petkom, a djeca ostale dane, osim nedjelje. Jedan tamošnji medij konstatirao je da je bolji pseći život, jer psi van smiju svaki dan.

Srećom, Hrvatska je “prevazišla” stare boljke “regiona” u koji, to je sasvim neosporna činjenica, mentalitetom i dalje pripada. Dok se okrećemo prema Europi, od koje smo dosad u borbi protiv korone polučili daleko uspješniji rezultat, shvaćamo da ipak živimo u demokraciji. Biste li radije diktatorsku zabranu ili nježno serviranu europsku preporuku? Hvala vam na tom pitanju!

________________________________________________

*Komentar je stav autora