[KOMENTAR] Psssst, nemoj nikome reći, ali stvarno jedva čekam da prođe ljeto

Jasmina Grgurić
3. kolovoza 2021.
Kolumne
A- A+

Ne voljeti ljeto jednako je otprilike kao biti Grinch, ono zeleno čudovište koje je stanovnicima malog, idiličnog mjesta pokušalo ukrasti radost Božića. Ljudi koji ne vole nešto tako toplo i veselo zasigurno nisu dobri. Oni su toga svjesni pa se ponašaju kao nevidljiva sekta, presretni kada naiđu na potiho razumijevanje pokojeg istomišljenika. Njihova prosječna dob je sasvim sigurno preko pet banki. No, jesu li mrzitelji ljetnih radosti doista lošiji od onih koji ne vole kiše, zimu i snijeg i je li ljeto za starije stvarno vrijedno obožavanja?

Ilustracija: Rawpixsel

Sigurno znate one ljude koji vole kišu, magle, snijeg, mir… Čudaci. To samo depresivci mogu voljeti. Rane večeri ušuškane pod dekicom uz topli kakao, dobru knjigu, film i nešto masniju hranu. Čvrsti san, nevidljivi vremenski štit koji nas čuva od izloženosti tijela i pogleda svima i svakom. Zlo.

Uostalom, tko ne bi volio toplinske udare, tornada, požare, izgorena ramena, disanje na škrge i sparne noći popraćene pijanom bukom razdraganih svatova u tri sata ujutro. Zvuk hitne, hvatanje zraka, strah od srčanog i moždanog udara… Da mi je samo zatvoriti prozor, da mi je biti u tišini i spavati pod mekim poplunom, spasio bih se. Želje nedostojne normalnog čovjeka…

“Oprostite, malo smetam, ali stara sam…”

Nakon što su mi rekli da stari Dalmatinci, one nadzorne kamere naslagane kao sardine po klupicama kakvog turističkog seoceta uz more, najviše vole zvuk kotačića kofera kada turisti odlaze svojim kućama, pomislila sam da nema gorih ljudi na svijetu. Žive od turizma, a jedva čekaju da prođe. Ti koji su odali njihovu ljubav prema kotačićima rekli su i da more nije za život zimi. Surovo je, jugo je, pusto je i grubo. Ničeg nema osim mira. Pa opet, toliko tom miru težimo, ali bojimo se priznati, jer u modi su jurnjava, stres, prekuhavanje, druženje, smješkanje i komuniciranje pod svaku cijenu dok nam se znoj slijeva sa samog tjemena.

“Odlično je za posao, ali jedva čekam da prođe” – šapnula mi je vlasnica jedne konobe kojoj život ovisi o turistima, pogotovo u pandemiji u kojoj je njezina obitelj već pretrpjela velike financijske gubitke.

Vesela, vrijedna žena rekla mi je da ne volji ljeto na način kao da je ukrala kilu mesa u dućanu pa je morala nekomu dušu olakšati. Bila je to iskrena rečenica koja me izazvala da napokon shvatim: “Hej, pa ni ja ne volim ljeto!” Dugo je, teško je, vruće je i gužva je, a ja sam umorna i neispavana, a sat vremena uz računalo bez klime je kao kopanje rudnika. Dobro, nije baš, ali shvaćate poantu.

Nekoliko dana kasnije starija žena ulazila je u more. Zapravo, nije ulazila, nego je malo stajala, malo sjedila na ulazu, pridržavajući se za mol. Pozdravila sam je i zaobišla, da ne misli kako mi smeta, a ona se upravo zbog toga stala ispričavati.

“Oprostite, malo smetam, ali stara sam, ne mogu ja na ručniku kao vi, jer se da sjednem dolje ne bih više mogla ustati” – rekla je s mudrim borama i mladim osmijehom.

Pomislila sam kako je blagoslovljena što je i koljena uspjela umočiti, jer koliki jednostavno nemaju ni tu priliku.

“Draga gospođo, nikomu vi ne smetate, to je vaš mol, samo uživajte” – dobacila sam joj, a njoj je bilo drago.

Voli li ta žena ljeto? Hm…

Ljeto ima čudnu sposobnost da razotkriva sve mane

Sjećam se da sam prije toga vidjela u vašim komentarima na našem portalu da isto mislite, ali tada nisam igrala za vaš tim. Jedna osoba je napisala da ne voli ljeto i baš kao u klubu liječenih alkoholičara krenula su se jedna za drugi nizati jednaka priznanja.

Da se razumijemo, vidjela sam i bakice koje surfaju na dasci. Svaka čast, ali ipak su u manjini.

Uz sve svoje ljepote, ljeto ima neku čudnu sposobnost da razotkriva sve mane i čini nas da se osjećamo nedovoljno mlado, atraktivno, aktivno… Budi nostalgiju i podsjeća nas na sve ono što smo propustili. A još moramo posebno paziti na jaja i piletinu kako ne bismo pobrali salmonelu. Kad će više ta zima? Što će biti kada dođe, znamo i sami. Zazivat ćemo ljeto…  I tako održavati nesavršeni ciklus postojanosti karaktera ljudske vrste.

Kada pogledamo ozbiljnije, ljeto je za starije osobe doista teški fizički, ali i psihički napor. Uz probleme s disanjem, srcem i venama, vrućine nas podsjećaju na mladost koja je davno odlepršala, na činjenicu da more nismo vidjeli godinama i da smo najbližima kao grintavi starci najčešće samo na teret. Žamor, smijeh, druženja, sve ono čemu po habitusu mi već dugo ne pripadamo. Zatvorimo se onda u naš sjenoviti dom i čekamo da prođe, veseleći se tek pokojoj zraci, cvrkutu, vrtu i mirisima.

__________________________________

Komentar je stav autora

 

[KOMENTAR] Psssst, nemoj nikome reći, ali stvarno jedva čekam da prođe ljeto
Popularno
Share via
Copy link
Powered by Social Snap