Iskusni posjetitelji Motovun film festivala: o ponosu, mržnji, nadi i životu u Hrvatskoj danas

Na “brdu filmova”, ove se godine razgovaralo o kolektivnoj odgovornosti, ratu, izbjegličkim krizama i toleranciji. Prikazani igrani i dokumentarni filmovi potaknuli su brojne rasprave među starijim posjetiteljima.

U fokusu: mržnja, tolerancija, dom

Motovun film festival 21. godinu zaredom privukao je brojne zaljubljenike u film. Članovi žirija u sastavu: njemački redatelji Sebastian Schipper  i Uli M Schueppel, moldavska redateljica kratkometražnih filmova Ana-Felicia Scutelnicu, britanski glazbenik i producent Mark Reeder te hrvatski redatelj Ognjen Sviličić proglasili su najboljim filmom ovogodišnjeg MFF-a kolumbijski film Ubiti Jesúsa.

Dio obrazloženja bio je: “Govoreći nam o tome kako se suočiti s mržnjom, redateljica Laura Mora ne samo da je dala političku izjavu već je i snimila film o izazovu s kojime smo svi danas suočeni”.

Mržnja je nerijetko bila subjekt interesa redatelja koji su svoje filmove predstavili ove godine na festivalu. Posebno priznanje žiri je dodijelio dokumentarnom filmu Srbenka redatelja Nebojše Slijepčevića, uz obrazloženje:

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

„Vrlo dubok i nježan uvid u rad hrvatske kazališne trupe koja se suočava s još nezacijeljenim ranama prošlog rata. Oni pritom osjećaju dah opasnosti koji svi mi danas osjećamo i danas, a koji osjeća i 12-godišnja djevojčica Nina, Srpkinja, dok se kreće ulicama Rijeke u ovom snažnom dokumentarnom filmu”.

Brojni filmovi predstavljeni na ovogodišnjem izdanju jednog od najpoznatijih filmskih festivala u Hrvatskoj, bavili su se temama izbjegličke krize, doma i domovine, nacionalizma i (ne)tolerancije. Činjenica je da su to aktualne teme u svijetu, kao i u Hrvatskoj, te je o njima važno govoriti. Tog je stava dokumentarist Nenad Puhovski, s kojim smo porazgovarali o odlasku mladih iz Hrvatske, trenutnoj političkoj i društvenoj situaciji te paradoksu ovogodišnje suradnje festivala s gradom Berlinom i tamošnjim autorima.

https://www.facebook.com/HumansofMirovina/photos/pb.424886914596833.-2207520000.1533040716./526517954433728/?type=3&theater

“Paradoksalno je da je ove godine partner Motovuna Berlin. Berlin je grad u kojem u ovom trenutku postoji izuzetno puno hrvatskih filmaša, koji su se tamo preselili ili žive tamo dobar dio godine. Ja znam 15, 20 filmaša koji su u ovom trenutku u Berlinu i mislim da je to nešto beskrajno opasno. Ovdje će ostati samo oni ljudi koji se ne mogu afirmirati nigdje osim u Hrvatskoj, a nisam siguran da je to dobro. Mi s jedne strane želimo biti europska zemlja i razvijati neki dijalog, a s druge strane ćemo se jako zatvoriti, jer će svi ljudi koji znaju uspostaviti dijalog – otići”, mišljenja je Puhovski.

“Znate, kada klinci žive u zemlji gdje vide da će za svaku rečenicu koja nije ‘na liniji’, kak’ bi se reklo, dobiti po prstima, onda si misle, pa kaj mi to treba”, dodao je, komentirajući trenutnu situaciju u Hrvatskoj. Da bi se izgradio novi sustav, u kojemu će Hrvatska biti tolerantna i otvorena, a Hrvati zadovoljni i bez straha da kažu nešto krivo, potrebno je strpljenje, rekao je Puhovski, i dodao kako je to ono što mladim ljudima ovdje nedostaje.

“Napravio sam, u zadnjih 20 godina, sve što sam mogao da ostanu. Međutim, vi morate imati državu, sustav, kulturu koja to omogućuje”, rekao je Puhovski.

Filmoljubi u starijoj dobi

Na brdo filmova penju se samo oni kojima je zaista stalo do sedme umjetnosti. Pogotovo u starijoj dobi, potrebno je imati određenu količinu ambicije i veliku snagu volje da bi se prošla duga uzbrdica koja vodi do festivala. Međutim, starijih posjetitelja je bilo gotovo koliko i mlađih. I to, ne samo filmaša i filmskih profesionalaca, već i pukih zaljubljenika u film, takozvanih “filmofila”. Umirovljenik Miro, posjetitelj iz Slovenije koji je na festival došao sa suprugom, za sebe tvrdi kako je “filmoljub”.

“Prije nisam imao vremena za filmove. Zapravo sam si govorio da ga nemam, ali samo ga nisam izdvajao. Zadnjih par godina sam filmoljub. Tako ja kažem, da nisam filmofil, nego filmoljub”, rekao je u šali.

On je, zajedno sa suprugom Jasnom, došao iz Kopra, preko graničnog prijelaza Brezovica, biciklirajući. I nije im bilo teško, tvrde oboje. Tijekom posljednje tri godine, nekoliko su puta išli na duge kilometarske ture biciklima. Na motovunski festival vratili su se i drugi put, nakon što su prije par godina iskusili kako je lijepo biciklirati do Istre i u njezinoj unutrašnjosti.

Bez obzira na društvene i političke okolnosti, Hrvatska je lijepa zemlja i svojim prirodnim prostranstvima oduševi gotovo svakoga tko je posjeti, zajednički je stav svih starijih posjetitelja s kojima smo imali prilike razgovarati. Ona je muzej na otvorenom, kako je Motovun nazvao umirovljenik Zdravko, Nizozemac rodom iz Hrvatske. On je, sa suprugom, posjetio Motovun film festival devetu godinu za redom. Budući da imaju vikendicu na brdu filmova, bilo bi šteta ne iskoristiti priliku i ne posjetiti tako kvalitetan događaj, rekao je Zdravko.

“Upoznali smo se na Rovinjskoj noći prije 48 godina”, dodao je prisjećajući se svoga života sa suprugom u Hrvatskoj. “Tako je počeo naš film. Morali smo se, zato vratiti u Istru”, objasnio je.

I Zdravko je iznio komentar na trenutnu situaciju u Hrvatskoj. On voli njezine ljepote, kao i Miro i Jasna oduševljen je istarskim šumama i morem. Međutim, govoreći o svojoj domovini, u kojoj ne živi posljednjih 50-ak godina, prisjeća se svog posjeta Keniji prije 20 godina.

“Onda smo pitali jednu stanovnicu tamo, koji je glavni problem u Keniji. Ona je rekla, korupcija. I to mi je toliko ostalo urezano u sjećanje. Tako je i ovdje. Kada se promijeni vladajuća stranka, onda se promijene i zaposlenici u svim državnim institucijama. Ali, ne zato jer nisu profesionalci, nego zato jer su krive boje. I to je mana sistema”, komentirao je Zdravko.

https://www.facebook.com/HumansofMirovina/photos/pb.424886914596833.-2207520000.1533040716./528176287601228/?type=3&theater

Nije uvijek lako vjerovati, tvrdi, ali on još uvijek vjeruje kako Hrvatska ima potencijala. Na brdu filmova, divna atmosfera natjerala ga je na pozitivno razmišljanje.

https://www.facebook.com/HumansofMirovina/photos/pb.424886914596833.-2207520000.1533040716./527402961011894/?type=3&theater

“Ljudi vole imati osjećaj da nekome trebaju, da ih netko voli. Ako, umjesto toga, vi oko sebe gledate neke posve drugačije situacije, onda na kraju kažete, kaj to meni treba, spakirate se i odete”, rekao je Puhovski. Na brdu filmova, svi imaju osjećaj da ih netko voli. Zato se stalno vraćaju. Ako ne radi Hrvatske i trenutne situacije, kojom, izgleda, najiskusniji među nama nisu zadovoljni, onda radi Motovun film festivala – mjesta gdje se otvara zdrav dijalog, gdje ne postoji mržnja, i gdje svi zauvijek žele ostati.