[VIDEO] Umjesto u staračkom domu oni žive u sretnoj komuni sa svojim vršnjacima

Umjesto u staračkom domu, oni žive u zajednicama, odnosno komunama namijenjenima isključivo suživotu starijih osoba. Ovakav koncept zajedničkog življenja započeo je još 1972. godine u Danskoj. Iz Skandinavskih zemalja počeo se širiti u druge europske zemlje, a posljednje desetljeće i na ostale kontinente. Starenje u zajednici na području Australije i Sjedinjenih država doživljava pravi procvat, o čemu svjedoči i video jednog takvog umirovljeničkog sela u Oklahomi.

Starenje u umirovljeničkoj zajednici predstavlja kvalitetnu alternativu životu u domovima umirovljenika. Naime, živeći u komuni za starije od nekoliko desetaka domaćinstava, osoba ima važnu ulogu u donošenju odluka i doprinošenju raznim rješenjima. Svoje vještine, talente i iskustva može koristiti ne samo za vlastiti razvoj, nego na dobrobit kolektiva u suživotu s ostalim članovima. Drugim riječima, umirovljenici na ovaj način ostaju aktivni građani koji uživaju u međusobnom društvu, ali zadržavaju visok stupanj samostalnosti i privatnosti.

Ipak, s godinama su pomoć i utjeha sve potrebniji, a upravo je to ono što na ovakvim mjestima starije osobe jedne drugima pružaju. Velika obitelj služi tako za zabavu, zajedničke poslove i fizičke aktivnosti, učenje, daljnji razvoj, ali i kao oslonac u potrebi. Takav primjer pruža i zajednica Oakcreek u Oklahomi koju čine 24 zasebna domaćinstva, pri čemu su svi stanari malenih kućica ujedno i zajednički vlasnici zemljišta na kojemu se nalaze brojni vrtovi i cvjetnjaci, kao i zajednička kuća.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Jedna od stanarki, Cheryl Wilson doselila je iz Kalifornije, a kako kaže, sviđaju joj se prostor i ljudi te posebice životni stil. Naime, kada ujutro ustaneš i izađeš, sretneš nekoga od susjeda i s njim popiješ kavu, imaš što za raditi ako tako odlučiš, a svi su od pomoći. Iako ima svoj privatni prostor, nije usamljena jer je zajedničkih aktivnosti uistinu mnogo. Zapravo, radi se o malenom susjedstvu u kojem se svi znaju i mare jedne za druge. Iako ovakav koncept življenja zahtjeva određene financijske resurse, zahtijevaju i ostali oblici skrbi, no ovaj se do sada čini kao – najhumaniji.