Treba li medicina produljivati životni vijek što je više moguće i postoji li "dužnost" umiranja?

Novo istraživanje iz SAD-a tvrdi kako bi medicina trebala prestati stavljati fokus na produljivanje života nakon napunjenih 65 godina starosti. Fokus bi trebao biti prebačen na očuvanje i produljivanje “zdravih” godina života u starosti, ali sve više od tog je kontraproduktivno.

Prije nekoliko godina, buru u američkoj javnosti napravio je bioetičar Ezekiel Emanuel, kada je izjavio da je 75 godina starosti pravo vrijeme za umrijeti. Naravno, nije predložio da se ljudi ubijaju za 75. rođendan, ali tu granicu je uzeo kao onu nakon koje bi se ljudi trebali prestati medicinski boriti za što duži život, piše evolutionnews.org.

Ovih dana u cijenjenom američkom medicinskom časopisu (Journal of the American Medical Association) objavljeno je istarživanje slične tematike.

Fokus na zdravlje, ne na produljivanje vijeka života

Profesor sveučilišta u Illinoisu Jay Olshansky tvrdi da je produljivanje života bespotrebno, a često i kontraproduktivno. Kaže kako fokus treba biti usmjeren na produljivanje “zdravih” godina života, a nakon toga – neka bude što bude:

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Smrt je neizbježna, a moderni pokušaji medicine su do sada išli u smjeru odgode neizbježnog. Pogotovo kod starije dobi, kada imamo više faktora rizika koji se međusobno natječu. Ako smanjimo jedan od njih, drugi će zauzeti njegovo mjesto i taj pacijent će svejedno umrijeti.

Primjerice, recimo da izumimo lijek za rak. Velika većina ljudi bi živjela duže, ali to bi samo dovelo do sve veće pojave Alzheimerove bolesti, koja je karakteristična najstarijima među nama” tvrdi u istraživanju.

Smrti nikako ne možemo pobjeći, čak i ako spriječimo jedan uzrok, stvorit će se drugi. Taj proces može trajati nekoliko godina, a rezultat će biti nekoliko godina provedenih u bolnici, na pretragama, u bolovima.

Profesor Olshansky stoga daje preporuku kako primarni cilj medicine ne bi trebao biti produljivanje života kada se radi o ljudima starijim od 65 godina, nego produljivanju njihovih zdravih godina. Koliko ide – ide.

Imamo li dužnost umrijeti?

Ovakva praksa možda zvuči grubo, ali bioetičari ističu kako postoji “dužnost da umremo”.

Taj koncept je javnosti predstavio bioetičar John Hardwig u 1997. na najprestižnijem svjetskom časopisu bioetike (Hastings Center Report).

Prema njemu, dužnost da umremo bi trebala osobama koje su proživjele ispunjen život onemogućiti da postanu teret sebi samima, svojim obiteljima i društvu.

Dužnost umrijeti postaje veća što ste stariji, ističe, budući da u pretjeranoj starosti žrtvujemo previše toga, a dobijamo gotovo ništa zauzvrat:

“Doseći dob od 75 ili 80 godina i ne biti spreman umrijeti je samo po sebi moralni neuspjeh. To je znak da ste proveli život van dodira s osnovnim životnim realnostima”, tvrdi Hardwig.

Zaključuje kako je dužnost za umrijeti još veća na onim pojedincima koji su iskusili “pun i bogat” život. Voljeti, biti voljen, imati karijeru, odgojiti djecu i svjedočiti početku života svojih unuka.

“Umrijeti sa 75 godina mi neće biti tragedija. Dapače, planiram komemoraciju održati prije nego što umrem. I ne želim nikakvo plakanje ili zavijanje, nego toplo obiteljsko okupljanje prepuno toplih priča iz prošlosti i slavlju dobroga života”, piše Ezekiel Emanuel s početka teksta.