Ruho naše vrjednije od zlata: Posudionica i radionica narodnih nošnji slavi 70 godina

Hrvatska Posudionica i radionica narodnih nošnji ovih dana slavi sedam ljeta otkako brine o bogatoj hrvatskoj baštini. Narodnim nošnjama ne zna se točan broj, a ovo kulturno blago krije i nebrojeno mnogo običaja koje predstavlja.

Nedavno je tako čak 700 nošnji pomno pripremljeno za veliki koncert “Ruho naše vrjednije od zlata” održan u Gavelli. Zbirka ove baštinske Posudionice broji više od 31.500 raznih predmeta, a među njima su i nošnje ne samo hrvatskih, nego i susjednih država i naroda.

U nas, od tolikoga narodnoga blaga nošnje je teško pobrojati, no kada je riječ o njihovu najplodonosniju području po količini ruha, onda je to zasigurno ono panonsko. Prva stanica za priču o nošnjama u Hrvatskoj je dakako Slavonija, kamo se zaputila i ekipa In magazina.

U svijet detalja, perlica, zlatnika, vezova i podsuknji uvela ih je Lucija Halužan, stručna suradnica Posudionice i radionice narodnih nošnji.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Što se više dukata nosi, to je sama osoba bogatija i poželjnija za udaju. Razlika između udanih i neudanih žena vidjela se po onomu što nose na glavi. Udane su pokrivale glavu, dok djevojka nosi kosu raspuštenu u pletenici” – pojasnila je Halužan jednu od zanimljivosti koje se vežu uz svijet i običaje narodnih nošnji.

Nošnje su bile i odraz gospodarske slike kraja kojeg predstavljaju, o čemu svjedoči bogati zlatni vez poput onoga na dubrovačkoj marami. Na nju bi pak išao filigranski nakit. Djevojka spremna za udaju, nosila bi na glavi vijenac koji bi svojoj šarolikošću privlačio pozornost. Vjerovalo se i kako on ima magična svojstva da od mladenke odbija zle sile.

Za bogatstvom ne zaostaju ni muške nošnje, koje u prosjeku teže i do deset kilograma pa ne čudi stoga da su one bile i oličenje snage. I tu dominiraju vezovi na prslucima, ali i karakteristični novčići na crvenkapama. Kao zaštita se koristilo paunovo pero, dok bi se magija na baranjskoj nošnji pripisivala pak ušivenim stakalcima.

Svaki kraj Lijepe naše priča nošnjom svoju priču pa se kazati može da je ruho naše doista – vrjednije od zlata.