Bio je velika zvijezda u Hrvatskoj, a danas je beskućnik koji je primoran kopati po kontejneru

Splitska Jugoplastika legendarni je košarkaški klub koji je u više navrata pokorio Europu. Početkom 70-ih za njih je igrao i Mihajlo Manović, koji je danas beskućnik u Splitu i primoran je kopati po kontejnerima kako bi preživio.

Mihajlo Manović Cvrca danas ima 71 godinu, a točno 1971. godine igrao je u finalu Kupa europskih prvaka, no momčad je taj pehar digla tek četiri godine kasnije.

Manović je tada bio velika zvijezda ekipe koja je iz godine u godinu postajala sve ozbiljnija i ozbiljnija. Rodom iz Beograda, 60-ih godina postao je Splićanin, piše mozzartsport.com.

Bio je zvijezda, a sada je beskućnik

Bio je velika zvijezda u Hrvatskoj, a danas je doslovno beskućnik i primoran je prikupljati ambalažu.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Po Splitu skupljam boce po kontejnerima. Ima ovdje neke simbolike – ja sam bio žuti, to je bila boja dresova Jugoplastike, a i kontejneri su žuti. Poslije svih rezultata, ja sam zaboravljen. Znam da ljude zaboravljaju, negdje više, negdje manje, ali ja sam tendenciozno zaboravljen”, kazao je za Mozzart Sport.

Manović je ispričao kako već 30 godina traži svoju pravdu – imao je poslovni prostor u centru Splita u koji je uložio sve novce, a prostor su mu, kaže, uzeli.

“Ljudi koji su me tada protjerali ne žele danas čuti moje riječi, a mojim nekadašnjim drugovima se razastire crveni tepih kada ovdje dođu”, priča Manović.

Uvjeren da će mu se život promijeniti

Danas je beskućnik i prima socijalnu pomoć. S Jugoplastikom je imao deset zlatnih godina, od ’67. do ’77. godine.

“Praktički sam izbačen iz ekipe bez pravog objašnjenja. Posvetio sam se podizanju sina. U građevinskom poduzeću sam imao radno mjesto vozača…”, priča Manović.

Kada je počeo rat, vratio se u Beograd, ali se vratio 1994. godine kada je nakratko postavio život na sportske temelje i bio trener prve ekipe BASK-a.

Životna tragedija godila mu se 2007. godine kada su mu sina postao slučajna žrtva kriminalnih grupa u jednom beogradskom restoranu. Uz sve to, ima i zdravstvene probleme:

“Teško sam se razbolio, operirao karcinom bubrega, žuči i crijeva, skoro sam umro od sepse. Otišao sam u penziju, majka je preminula, sestra također. Ostao sam sam, bez ičega i donio odluku da se vratim u Split. Bilo je to prije četiri godine. Danas sam beskućnik, primam pomoć koja mi nije dovoljna za život, ali sam zadovoljan čovjek. Skupljam plastične boce, imam prijatelje, imam šta da jedem, a za smještaj se snalazim”, skromno je zaključio Manović koji je uvjeren da mu se život još stigne promijeniti.