Božić je blagdan mira. U mnogim krajevima je bio običaj da se na taj dan ide na tri mise. Prva je polnoćka, druga je rana misa – zornica – a treća se zove poldanica. Mladež, a posebno djevojke, za svaku se misu presvuku u drugu svečanu odjeću. I dok se za Badnjak postilo, na Božić se i u najsiromašnijem domu našlo mesa i finog peciva
Nakon polnoćke vjernici jedni drugima čestitaju Božić. Onim ukućanima koji nisu bili na polnoćki Božić se čestita ujuro nakon buđenja. Za obilan i bogat doručak jede se pečenica ili šunka s hrenom, hladetina, domaće kobasice, kulen, slanina, pršut sa sirom i maslinama, mladi sir i mladi luk. Na Božić se često odlazilo na tri mise: za početak na polnoćku na sam Badnjak na kojoj bi se dočekao Božić, zatim na ranojutarnju misu zornicu, tzv. malu misu gdje se obično pričešćivalo, a na poldanicu ili velu misu odlazilo se po danu. Na mise su djevojke često odlazile u različitim svečanim haljinama i narodnim nošnjama.
U kući na stolu trebala je čitavo vrijeme biti boca s rakijom i košarica sa smokvama, orasima, lješnjacima i bademima, iako svaki kraj obiluje svojim specifičnostima. Ručak je svečan i obilan. Žene su dan prije pripremile bogat božićni jelovnik, a za stolom je okupljao cijelu obitelj. Jelo se juhu i meso: razne pečenke s povrćem, hladetinu, sarmu, pirjani kiseli kupus, kiselu repu, krumpir, razne vrste kruha – božićna pogača, česnica, krsnica, božićnjak, križnica – peciva, voće i brojna druga jela. Od slastica jele su se: torte, orehnjače, makovnjače, kolači od oraha, rogača, sira, suhi sitni kolači, paprenjaci, smokvenjaci, medenjaci, muškaconi, prace i sl.
Kršan čestitar za sreću
Božić se pretežno svetkuje po tradiciji intimnije, strogo unutar same obitelji. U starijoj tradiciji poznat je polaznik ili položar, prvi posjetitelj koji na Božić uđe u kuću – u nekim krajevima je to na Badnjak, Stjepanje ili Novu godinu – uz kojega je vezano više običaja i vjerovanja. On treba biti zdrav i krepak, jer to kući donosi sreću. Da se kojim slučajem ne bi dogodila “nesreća”, ukućani se obično unaprijed dogovore s nekim kršnim momkom koji onda “slučajno” prvi uđe u kuću. Gotovo svi običaji vezani uz polaznika imaju isti cilj i smisao da se izazove radost i blagostanje čitavoga doma.
Foto: Pixabay
Koledanje i božićnica
Čestitanje Božića od kuće do kuće, tzv. koledanje, obavljalo se uz pjevanje božićnih pjesama a čestitari – zvani betlehemari ili pastiri – bi primali darove. Vjernost kršćanskoj poruci Božića iskazuje se izrazima božićnog čestitanja: “Faljen Isus! Čestit vam bio Bog i Božić i sveto slavno porođenje!” uz odgovor: “I vaša duša kod Boga bila!” Ili: “Čestit Božić i porođenje Isusovo!” uz odgovor: “Čestita ti vira i duša!” Lijepa je i čestitka: “Na dobro ti došlo porođenje Gospodinovo!” s odgovorom: “I tebi, brate, i svim tvojim u kući!” Svetkovanje blagdana uključuje božićni odlazak u crkvu na mise, ali i znakove izmirenja među zavađenima unutar roda ili susjedima. Čestitanje Božića želi povećati radost slavlja božićnog blagdana. Mladići bi djevojkama za vrijeme koledanja kao tradicionalni božićni dar darivali tzv. božićnicu, ukrašenu jabuku.
Foto: Flickr
Perad čeprka unatrag pa tako u prošlost odlazi sve loše
Naravno, uz tradicionalne jelovnike, za Božić su se zadržali i brojni lijepi i zanimljivi običaji koji – baš kao i božićna jela – potječu iz daleke prošlosti. Tako u nekim dijelovima Hrvatske i danas svečano blagovanje započinje gašenjem svijeće komadom kruha namočenim u vino koji domaćin potom dijeli svima za stolom, a na jelovniku je baš kao i nekad pečenje od peradi – po prastarom vjerovanju perad čeprka unatrag pa tako simbolički u prošlost odlazi sve loše – a najčešće su purica i patka, punjene ili s mlincima.
Biblijski Božić
Razumijevanje biblijskoga Božića i njegovo otajstveno značenje lučimo upravo po Bibliji, jer je Božić prije svega biblijski događaj. Kod polnoćke i zornice čita se izvještaj o događaju Božića s njegovim povijesnim odreženjem: u one dane izađe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Kod zornice je naglasak na evanđeoskom izvještaju o navještaju pastirima, a kod poldanjice je proglas evanđelja sv. Ivana: u početku bijaše Riječ, i Riječ bijaše u Boga, i ta Riječ bijaše Bog… I Riječ tijelom postade i nastani se među nama! Ovaj proglas jasno uspoređuje stvaranje svijeta i utjelovljenje Sina Božjega; oba događaja povezuje osoba Sina Božjega. On, besmrtan, po Božiću je postao smrtnikom kako bismo mi, po njemu, postali besmrtnici. On, vječan, postade vremenit, da bismo mi po njemu postali vječni. Nastanio se među nama, prihvatio naš život, postao naš suputnik i supatnik. Ostvario je svoje poslanje i postao naš Spasitelj i Otkupitelj. Biblijski izvještaj Isusovo rođenje tumači kao događaj koji se zbio na slavu Bogu na visini i za mir ljudima dobre volje. Zapravo, Biblija izriče trodjelno poruku o Božiću: očituje se slava Bogu na visinama i uspostavlja mir na zemlji, koji je potvrda Božje naklnosti prema ljudima. Ljudi su od prvog Božića svjesni da uživaju Božju naklonost, a svakog Božića obnavljaju tu svijest, pa stoga njegovu i uzajamnu blagonaklonost, dobrostivost i dobrovoljnost.
Foto: Flickr
Božićne pjesme
Hrvatske božićne pjesme pripadaju među najbrojnije, najraznovrsnije i najljepše božićne pjesme na svijetu. Neke su vrlo stare, a neke su nastale prije 100 godina ili u novije vrijeme. Hrvatski pavlini objavili su prvu veću zbirku božićnih pjesama pod nazivom “Cythara octochorda” 1731. U toj pjesmarici nalazi se i pjesma: “Narodi nam se kralj nebeski”. Još je starija pjesma “U se vrime godišća” (U to vrijeme godišta) koja je nastala na hrvatskom Jadranu. Sve su naše pjesme nadahnute Evanđeljem, pa su zapravo prepjevano Evanđelje. Izriču duboke i lijepe osjećaje, koje je narod doživljavao u božićno vrijeme slaveći utjelovljenje Božjeg Sina u osobi Isusa Krista. Većina autora nije poznata. Zna se da pjesma “Spavaj, spavaj, djetiću” potječe iz Grohota na Šolti, pjesma “Marija se majka trudi” potječe iz Međimurja, a “Hajde, braćo, da idemo” bunjevačka je božićna narodna pjesma.
Kada se slavi(o) Božić?
Najradosniji kršćanski blagdan sve do pred konac 4. stoljeća obilježavao se 6. siječnja, da bi potom bio premješten na 25. Prosinca, kako bi se potisnula – još od cara Aurelija (270.-275.) uvedena – rimska svetkovina Natalis Solis Invicti, a koja je padala u vrijeme zimske obratnice. Kršćani su vrlo rano taj dan Isusovog rođenja smatrali i početkom nove godine. U razdoblju obnovljenog Zapadnoga rimskog carstva gotovo je u čitavoj Europi početak nove godine bio Božić. I hrvatska božićna pjesma “Narodi nam se kralj nebeski” sa stihom “na tom mladom letu veselimo se…” upućuje na Božić kao prvi dan nove godine. Tek je 1691. Crkva prihvatila 1. siječnja kao novu godinu. Kršćanstvo je u potpunosti uspjelo potisnuti rimsku svetkovinu rođenja “Nepobjedivog sunca”, ali nije moglo spriječiti da se mnogo drugih običaja i rituala iz pretkršćanskog razdoblja zadrži u puku i do današnjih dana – uloga vegetacije, svjetlosti, darova i čestitanja. Svi ti običaji vjekovima su se oblikovali utjecajem raznih naroda i krajeva, pa su po tome zajednički čitavom kršćanskome svijetu, a opet, svaka im je sredina udahnula nešto svoga i tako ih učinila prepoznatljivima.
