Odvjetnik protumačio presudu oko inkluzivnog dodatka: Ovo su četiri ključne stvari
Odvjetnik Gabrijel Domagoj Žimbrek za portal Mirovina pojašnjava odluku Upravnog suda u slučaju inkluzivnog dodatka. Pritom se ističu četiri ključne stvari. Ministarstvo je uskratilo pravo na isplatu nasljednicima članova obitelji koji su preminuli čekajući rješenje. Sud je ustanovio da time Ministarstvo stječe korist nepoštivajući vlastite propise. Isto tako, činjenica da nasljednik nije uložio žalbu zbog dugotrajnosti postupka ne osporava njegova prava. I najvažnije, Ministarstvo se žalilo na odluku suda, što znači da ni dalje ne priznaje grešku.
Odvjetnik Gabrijel Domagoj Žimbrek | Musulin i partneri
Upravni sud dao je pravo nasljednicima da nastave borbu za inkluzivni dodatak člana obitelji koji je preminuo čekajući rješenje, o čemu smo pisali ovdje. Time je osporeno rješenje Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, a predmet je vraćen na postupanje. Ministar Marin Piletić nakon toga je podnio ostavku, a ova važna presuda korak je do ostvarivanja prava koje nasljednici već traže u stotinama tužbi. Odvjetnik Gabrijel Domagoj Žimbrek iz odvjetničkog društva ‘Musulin i suradnici’ protumačio je za portal Mirovina presudu, pri čemu izdvajamo tri ključne stvari.
Ministarstvo je uskratilo pravo nasljednicima
Upravni sud u Zagrebu je 26. siječnja 2026. godine donio presudu u oglednom upravnom sporu kojeg je pokrenuo nasljednik preminulog korisnika protiv nadležnog Ministarstva u vezi obustave upravnog postupka priznavanja prava na inkluzivni dodatak nakon smrti člana obitelji koji je preminuo čekajući rješenje. Upravni sud je usvojio tužbu te poništio rješenje Ministarstva kojim je odbijena žalba tužitelja nasljednika protiv rješenja Područnog ureda Zavoda za socijalni rad kojim je obustavljen postupak priznavanja prava na inkluzivni dodatak i to zato što je član obitelji preminuo tijekom postupka, a prije donošenja rješenja.
– Dakle, Ministarstvo smatra da nije primjenjivo stajalište, izraženo u sudskoj praksi, da se postupak može nastaviti, iako se radi o osobnom pravu, kada zahtjev sadrži po prirodi stvari i neostvareno imovinsko potraživanje. Smatraju da je navedeno stajalište izneseno u postupcima u kojima se ostvaruju prava prema posebnim propisima, kao što su propisi iz sustava mirovinskog osiguranja i hrvatskih branitelja, a da u tim sustavima pojedino pravo, istog naziva kao i pravo u sustavu socijalne skrbi, mogu ostvariti i članovi obitelji stranke, a da članak 7. stavak 2. Zakona o socijalnoj skrbi propisuje da su prava u sustavu socijalne skrbi osobna, neprenosiva i ne mogu se nasljeđivati, kaže odvjetnik Gabrijel Domagoj Žimbrek.
Ministarstvo izvodi korist od nepoštivanja propisa
U odnosu na žalbene tvrdnje o trajanju prvostupanjskog postupka, Ministarstvo ukazuje da je stranka tijekom postupka imala mogućnost korištenja žalbe zbog šutnje uprave. Sud je s druge strane zauzeo drugačiji stav.
– Sud polazi od toga da se dan od kojeg pripada pravo na inkluzivni dodatak priznaje unatrag od trenutka podnošenja urednog zahtjeva. Nastavno tome, ako bi u slučaju smrti stranke tijekom postupka došlo do njegove obustave, onemogućilo bi se ostvarenje onoga što logično proizlazi iz uređenja koje priznavanje prava vezuje uz dan podnošenja urednog zahtjeva. Dakle, onemogućilo bi se da se priznaju oni iznosi dodatka koji se odnose na razdoblje od podnošenja zahtjeva do smrti stranke. Zahtjev stranke, iako se odnosi na pravo koje je strogo osobne naravi, u sebi sadrži i neostvareno imovinsko potraživanje, zbog čega ne bi smjelo biti zapreke da se postupak nastavi s nasljednicima stranke, pojašnjava Žimbrek.
Prvostupanjski sud također dodatno zaključuje da u slučaju obustave postupka uslijed smrti stranke, a koja je nastupila nakon proteka roka, javnopravno tijelo izvodi korist od vlastitog nepoštivanja propisa, a nasljednik ostaje lišen mogućnosti da se ispita je li njegov prednik ispunjavao sve propisane pretpostavke i ima li on kao nasljednik pravo na pojedine iznose dodatka koji u smislu članka 20. ZID-a pokrivaju razdoblje od dana podnošenja zahtjeva do dana smrti prednika.
Nekorištenje žalbe ne osporava pravo
– Sud zaključuje i da nekorištenje žalbe zbog šutnje uprave od strane prednika tužitelja nema utjecaja na predmetno sporno pitanje koje je vezano uz tumačenje članka 39. ZUP-a. Uzgred se napominje da javnopravno tijelo ima na zakonu utemeljenu obvezu da u roku iz članka 19. ZID-a donese odluku o zahtjevu prednika tužiteljice i ta obveza ne ovisi o korištenju pravnih sredstava zbog šutnje uprave. Navedeno je posebno važno u sferi prava iz sustava socijalne skrbi poput inkluzivnog dodatka gdje se kao podnositelji javljaju, u pravilu, pravno neuke osobe narušenog zdravstvenog stanja, ističe Žimbrek.
Uvažavajući sve navedeno, sud smatra da je povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer se u konkretnom slučaju ne radi o stvari koja je takve naravi da se postupak ne može nastaviti s nasljednicima umrle stranke. Stoga je osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeno nezakonitim te su ista poništena. Time je, prema ocjeni suda, sporno pitanje nastavka postupka konačno riješeno, a poništavanje navedenih rješenja ima za posljedicu nastavak upravnog postupka u predmetnoj stvari s tužiteljem kao nasljednikom. Naime, o obustavi postupka donosi se rješenje, dok se o nastavku postupka nakon smrti stranke ne donosi rješenje, nego se podrazumijeva daljnje postupanje prvostupanjskog javnopravnog tijela, kako je pojasnio odvjetnik Žimbrek.
Ministarstvo je uložilo žalbu protiv odluke
Protiv odluke Upravnog suda tuženo Ministarstvo je uložilo žalbu o kojoj će u konačnici odlučiti Visoki upravni sud RH. Ovo je možda u najsporniji dio cijele priče, zato što Ministarstvo i dalje ne priznaje, unatoč tumačenjima suda i stotinama tužbi nasljednika, da je u krivu. Da su moguća scenarija. Ministarstvo će ili čekati ishod žalbe i nastaviti odugovlačiti s isplatom inkluzivnih dodataka nasljednicima ili će početi samoinicijativno primjenjivati vlastite propise.
Sud je zaključio da zahtjev stranke za priznavanje prava na inkluzivni dodatak, iako se odnosi na pravo koje je strogo osobne naravi, u sebi sadrži i neostvareno imovinsko potraživanje, zbog čega ne bi smjelo biti zapreke da se postupak nastavi s nasljednicima stranke, a sve obzirom na to da je odredbama ZID-a propisano da se pravo na inkluzivni dodatak priznaje unatrag od trenutka podnošenja urednog zahtjeva. Isto tako, neprenosivost prava iz sustava socijalne skrbi, pa tako i prava na inkluzivni dodatak, odnosi se samo na temeljno pravo kao takvo, a ne i na pojedine iznose dodatka koji proizlaze iz tog prava i koji pripadaju od trenutka podnošenja zahtjeva do trenutka smrti.
– Novi aktualni Zakon o socijalnoj skrbi, za razliku od ranijeg zakona, ne sadrži više odredbu poput članka 109. ZSS/13 koja je izričito određivala da se postupak obustavlja, ako prije izvršnosti rješenja o priznavanju prava iz socijalne skrbi umre osoba o čijem se pojedinačnom pravu rješavalo na temelju ZSS/13 slijedom čega je otpala zapreka da se u ovom postupku primijeni stajalište prema kojem se postupak može nastaviti prema pravnim sljednicima umrle osobe, iako se radi o osobnom pravu, kada zahtjev sadrži – po prirodi stvari – i neostvareno imovinsko pravo, a ranija sudska praksa koja to nije dopuštala nije više primjenjiva, pojasnio je odvjetnik Gabrijel Domagoj Žimbrek iz ‘Musulin i suradnici’.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
