Istraživanje o dugovječnosti: Geni utječu na duljinu života više od 50 posto
Nova znanstvena studija ukazuje na veću ulogu genetike i procjenjuje doprinos gena određivanju ljudskog životnog vijeka iznad 50 posto. Dakle, genetika ima znatno veću ulogu u dugovječnosti nego se smatralo prije. To znači da geni uz čimbenike poput životnih navika i okoliša, uvelike određuju koliko će čovjek dugo živjeti.
Umirovljenici na snijegu | Foto: Canva
Mnogi istraživači pokušali su razumjeti ljudsku dugovječnost i razmišljali su što bi se moglo učiniti kako bi se ona ‘poboljšala’. Postoji razlika između vanjske smrtnosti, čemu pripadaju nasilje, nesreće, infekcije i intrinzične smrtnosti koja dolazi zbog genetskih mutacija i bolesti povezanih sa starenjem.
Znanstvenik Ben Shenhar i njegovi suradnici analizirali su tri različite skandinavske skupine blizanaca i zaključili da su trenutne procjene nasljednosti dugovječnosti preniske, točnije da su ‘zbunjene’ ekstrinzičnom smrtnošću i da geni utječu na dugovječnost.
Nasljednost životnog vijeka iznad 50 posto
Krajem 1800-ih i početkom 1900-ih, kada su rođene ove skupine blizanaca, vanjski uzroci igrali su veliku ulogu u smrtnosti, ali kada se oni isključe, čini se da je dugovječnost nasljedna za oko 50 posto, slično mnogim drugim osobinama. Ako je genetska nasljednost visoka, geni dugovječnosti mogu otkriti mehanizme starenja. Trenutačne procjene nasljednosti su niske, naime studije blizanaca pokazuju nasljednost od samo 20 do 25 posto. Nedavne velike studije sugeriraju da je nasljednost niska i da iznosi do šest posto, kako stoji u istraživanju o nasljednosti ljudskog životnog vijeka.
Istraživanje Shenhara i njegovih suradnika pokazuje da su procjene zbunjene ekstrinzičnom smrtnošću, to jest smrtnim slučajevima uzrokovanim vanjskim čimbenicima poput nesreća ili infekcija. Koristili su matematičko modeliranje i analize skupina blizanaca odgojenih zajedno i odvojeno kako bi ispravili ovaj faktor. Otkrili su da je nasljednost ljudskog životnog vijeka zbog intrinzične smrtnosti iznad 50 posto. Takva visoka nasljednost slična je onoj kod većine drugih složenih ljudskih osobina i nasljednosti životnog vijeka kod drugih vrsta.
Čimbenici okoliša utječu na duljinu života
Razumijevanje nasljednosti ljudskog životnog vijeka temelji se na istraživanju starenja. Međutim, kvantificiranje genetskog doprinosa ljudskom životnom vijeku ostaje izazovno. Iako su identificirani specifični aleli povezani sa životnim vijekom, čini se da čimbenici okoliša imaju snažan utjecaj na životni vijek. Na dugovječnost tako mogu utjecati i životne navike poput prehrane i aktivnosti. Starijima se često preporučuju mediteranska prehrana i razne aktivnosti za starije o kojima možete čitati ovdje.
Razjašnjenje nasljednosti životnog vijeka moglo bi usmjeriti istraživačke napore na genetske determinante životnog vijeka i njihove mehanizme djelovanja. Prethodne studije procijenile su nasljednost životnog vijeka u različitim populacijama s rezultatima u rasponu od 15 do 33 posto. Nedavno su studije na velikoj količini podataka o rodoslovlju procijenile nasljednost vijeka na šest do 16 posto. Ove studije su tako pridonijele rastućem skepticizmu prema ulozi genetike u starenju.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
