Marijana na Dan dijabetesa poručuje: ‘Šećer ne boli, a ostavlja prevelik trag’
Svjetski dan dijabetesa je 14. studenog, a 68-godišnja umirovljenica Marijana otkrila nam je da šećernu bolest ima od 21. godine. Zbog toga je i odlučila da neće imati djecu. Pazi na prehranu, kreće se, a umirovljenicima je poručila da čuvaju zdravlje. Umirovljenici Silvi dijabetes je dijagnosticiran s 14 godina, a otkad ima pumpu sa senzorom koja mjeri šećer, puno joj je lakše. Starijima savjetuje da budu aktivni i redovito kontroliraju šećer.
Umirovljenica Marijana | Foto: Mirovina.hr
Svjetski dan dijabetesa je 14. studenog. Zagrebačko dijabetičko društvo organiziralo je javnozdravstvenu akciju ‘Ulicama grada – svjesnost o dijabetesu’ čime su na kreativan način, u vožnji tramvajem, nastojali podići svijest građana o šećernoj bolesti. Vozili smo se tramvajem ‘Dan dijabetesa’ i razgovarali s umirovljenicama Marijanom i Silvom koje se već dugi niz godina hrabro nose s dijabetesom.
‘Odlučila sam da zbog dijabetesa nemam djecu’
Umirovljenica Marijana Posavac ima dijabetes od svoje 21. godine, a sada joj je 68 godina. U početku joj je s bolesti bilo jako stresno, ali sada je puno lakše jer ima senzore pomoću kojih lakše mjeri i kontrolira šećer. Nekad davno, kako nam je ispričala, morala je iskuhavati igle i šprice te su bile svega dvije, tri vrste inzulina. Smatra da je danas puno bolje jer postoje prirodni inzulini koje si daje sama i mjeri šećer.
– U vrijeme kada sam oboljela od dijabetesa, već sam se udala i odlučila sam da zbog dijabetesa nemam djecu. Za razliku od danas kada je medicina napredovala, kada su počele biti inteligentne pumpe koje reguliraju šećer trudnicama, to je druga priča. Danas većinom žene rađaju s dijabetesom, makar i djeca imaju dijabetes, čak 90 posto njih jer je nasljedan. Prije je puno djece umiralo kada se rađalo i jako puno su trudnice imale problema, nije se moglo regulirati kao danas, rekla je umirovljenica Marijana.
‘Šećer ne boli, a ostavlja prevelik trag’
Gospođa Marijana cijeli život brine o prehrani, prati svoju težinu, a vodi i aktivan život. Vježba dva puta tjedno, jako puno hoda, a kada je na moru puno pliva. Umirovljenica pola godine živi na moru, dok je drugih šest mjeseci u Zagrebu. U starijoj dobi joj je puno lakše s bolesti jer više nema menstruaciju koju joj je svaki puta najavljivao šećer.
– To je stres za organizam. Danas mi je lakše jer menstruacije nema. Moj šećer i dalje najavi ako se nešto u organizmu događa, recimo ako ću dobiti gripu, šećer najavi da se organizam sprema na nešto s čim se mora boriti. Pitam se zašto i onda kroz dva dana dođe na vidjelo. Osobama koje su tek dobile dijabetes preporučam da nikada nemaju visoki šećer tri dana zaredom jer to mijenja krvne žile. Preporučam im da više paze na sebe, paze što jedu jer nažalost šećer ne boli, a ostavlja prevelik trag, istaknula je 68-godišnja Mirjana.
-
- Mjerenje šećera | Foto: Mirovina.hr
-
- Umirovljenica Silva | Foto: Mirovina.hr
-
- Građani u tramvaju | Foto: Mirovina.hr
-
- Tramvaj | Foto: Mirovina.hr
‘Od slatkog radim kolače sa šećerom bez kalorija’
Umirovljenica baš i ne voli kada joj netko kaže ‘joj pa blago tebi, ti si se navikla na bolest’. Objasnila nam je kako nekada prođe pored slastičarnice da ni ne vidi kolače, ‘kao pored turskog groblja’, kako je kazala, ali neki puta ne može jer ju smeta što mora paziti što jede i koliko će pojesti.
– Radim sve bez velikih kalorija, jedem najviše kuhanu hranu doma, a od slatkog radim svoje kolače sa šećerom koji nema kalorija, eritritom. Neki puta mi i treba slatko, uvijek imam sa sobom bombona ako mi padne šećer, neki puta bude iz čistoga mira, nekada naraste da ne znam zašto, istaknula je i poručila umirovljenicima da paze na šećer jer stvara probleme kada se ne liječi.
‘Unazad 15 godina je bolje, otkad su drugačiji inzulini’
Umirovljenica Silva ima dijabetes tipa 1, u mirovini je sedam godina, a radila je kao odgajateljica. S dijabetesom živi već 51 godinu. Sada je na liječenju s intenziviranom terapijom na inzulinskoj pumpi i sada joj je, kako nam je rekla, gotovo pa savršeno. Šećernu bolest imat od 14. godine, bilo joj je neobično što ima veliku žeđ i mora prečesto mokriti. Kada su joj otkrili bolest, odmah je morala prijeći na inzulin jer joj je šećer bio čak 28. Stručnjaci su nam ovdje rekli korisne informacije o dijabetesu.
– Stvarno je jako, jako dobro jer možete regulirati kada ćete jesti, koliko, smijete li nešto zgriješiti ili ne, pumpa to sve dobro regulira jer ima senzor koji stalno očitava šećer, prema tome se može sve korigirati i popraviti. Dijabetes mi je stvarao smetnje tijekom života, a bolje je unazad 15 godina, otkad su drugačiji inzulini. Nekad su bile igle jako debele, toga sam doma imala puno, a otkad sam na pumpi već 15 godina to je fantastično, dobri inzulini i regulacija sa senzorima, tako da je sad dobro, ali nekada je bilo strašno. Senzor mi stalno šalje vrijednosti šećera na pumpu, svaku sekundu vidim kako mi je, rekla je umirovljenica.
‘Umirovljenicima poručujem da se što više kreću’
Umirovljenica Silva rekla nam je da se dijabetičarima kaže da mogu sve jesti, samo je pitanje kada. Ako je šećer nizak, dozvoljeno je jesti šećer i kolače, a kada je visoki onda ide inzulin. Dijabetičarima se preporuča jesti više povrća, umjereno mesa, ali manje ugljikohidrata; kruha, tjestenine i krumpira.
– Mi moramo održavati tjelesnu težinu, ne smijemo imati prekomjernu težinu. Ja se gotovo ponašam kao zdrava osoba, krećem se, planinarim, ništa me ne sprječava, stvarno je ova terapija sada dobra. Oboljelima poručujem da se redovito kontroliraju i probaju nabaviti senzore za mjerenje šećera, a zdravima da paze na zdravlje, posebno umirovljenicima da se što više kreću jer to je blagodat, naglasila je gospođa Silva.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
