Umirovljenice na druženju nakon 60. godišnjice mature: ‘U mirovini je prekrasno, ništa ne moraš’
Umirovljenice Marija, Jagoda i Danica za druženje su se dogovorile nakon proslave 60. godišnjice mature. Otkrile su nam to na kavi gdje nam je vrijeme s ovim 79-godišnjim živahnim umirovljenicama, kako i same za sebe kažu, proletjelo. Sve tri su rodom iz Imotskog, a svaka od njih nam je ispričala čime se tijekom života bavila. Dijele mišljenje da je život u mirovini lijep, ništa ne moraju i nigdje ne žure.
Umirovljenice Marija, Jagoda i Danica | Foto: Mirovina.hr
Umirovljenice Marija, Jagoda i Danica nedavno su proslavile 60. godišnjicu mature u rodnom Imotskom. Sreli smo ih u centru Zagreba i s umirovljenicama popili kavu, a vrijeme nam je u razgovoru s njima proletjelo. Već dugo sve tri žive u Zagrebu, ali za svoj rodni grad kažu da je najljepši mali grad na svijetu. Dogovorile su se nalaziti na kavi kako bi još više uživale u mirovini u kojoj im je lijepo jer imaju vremena za sebe i svoje želje.
‘Imam mirovinu s kojom izlazim na kraj’
Umirovljenica Marija je u osnovnoj školi predavala hrvatski jezik. Nekada je radila i drugdje, a u Zagreb je došla malo kasnije. Ispričala nam je kako su se dogovorili nakon proslave mature naći njih nekoliko koji su još pokretni i živahni. Falio joj je rodni Imotski kada se doselila u Zagreb, baš kao što ljudima koji odu iz Hrvatske fali Hrvatska. To je normalno i pozitivno od čovjeka, kako nam je rekla.
– Bilo mi je jako lijepo predavati jer su djeca nekad bila prekrasna kao i roditelji koji se nisu uplitali u poslove nastavnika i učitelja. To je bilo krasno, djeca su bila poslušna, pristojna i nikad nisam imala neki problem. Mislim da su danas roditelji jako krivi, trebalo bi tu nešto mijenjati, da roditelji manje dolaze u školu, da se više bave s djecom, odgajaju ih doma više, poručila nam je Marija.
Inače svaki dan od četiri do pet kilometara hoda s jednom poznanicom. Nekada je čitala puno, sad je to malo smanjila. Umirovljenica Marija ima i troje unučadi, a jedno je i čuvala kada je otišla u mirovinu jer je bilo potrebno. Pitali smo je što misli o iznosima mirovina i standardu umirovljenika na što nam je rekla da misli kako ljudi više ‘plaču’ nego bi trebalo.
– Mislim da nisu velike, iako kako tko ima. Ja imam neku srednju mirovinu s kojom nekako izlazim na kraj. Možda i zato što imam normalnu djecu koja mi pomognu ako mi treba, ali za svaki dan mi nije potrebno. Koliko imam, toliko potrošim i to je to. Ništa luksuzno ne živim, ali niti ne oskudijevam. Srednja jedna mirovina, imam svoj stan, zadovoljna sam što se toga tiče i neka samo tako traje i dalje, objasnila je.
‘Zašto stalno kukati, koliko ljudi je bolesno’
Umirovljenica nam je ispričala kako bi voljela da je dulje radila, a u početku mirovine joj je falio posao. Savjetuje druge žene da rade dok god mogu, iako ona nije razmišljala o radu u mirovinu jer nije bila u potrebi, a imala je i obvezu čuvati unuka. Što se tiče rada u mirovini na puno radno vrijeme, umirovljenica Marija pušta generacije koje dolaze neka misle o tome. Nedavno smo pričali i s umirovljenikom Anđelkom kojemu posao u školi i danas nekada fali. Više o tome pročitajte ovdje.
– Zašto stalno kukati, koliko ljudi je bolesno, ne može doći, a mi pijemo kavu ovdje. Sretni smo da možemo od mirovine popiti kavu, što će ti više. Teško je starijima i bolesnima, koji su sami i koje su djeca napustila, nisu odgovorna, ali ako imaš zdravu i normalnu djecu pa i manja mirovina ti je okej. Da netko s 40 godina staža završi s 300 eura mirovine, to je strašno. Često sam ljuta ne na visinu mirovine već da ima previše socijalnih slučajeva. Svi se proglašavaju socijalnim slučajevima, tko može raditi i onda relativno mladi ljudi budu u kući. Takvima se subvencionira struja, voda, stan. To nije u redu, kazala je Marija.
Umirovljenica ima i poruku za druge građane u mirovini, a to je da se druže, ako mogu da putuju, ako ne mogu putovati zbog financija mogu i na kraće ture. Savjetuje im da se uključe u neko društvo, primjerice planinarsko. Nekada je i sama planinarila puno, išla po Velebitu. Kada je došla u Zagreb nije se uključila, ali lijepo joj je na Sljemenu. Oduševljena je i novom žičarom i svakome bi preporučila da je proba.
‘U mirovini je prekrasno, ništa ne moraš i ne žuriš’
Umirovljenica Jagoda završila je studij sociologije, a veliki dio svog radnog staža provela je kao novinarka u školskom programu HRT-a. Rekla je kako su djeca nekad bila entuzijastična kada se dolazilo snimati u školu.
– Bili su presretni kad bi im se javili da ćete doći snimati, od uređenja vrtova pa do volontiranja za osobe kojima treba pomoći. Bilo je doista osjećajno, korisno i edukativno. Drago mi je da sam nekih 15 godina radila baš to, prije sam radila kao sociolog analitičar, ali ovo je doista bio posao koji me je ispunjavao, istaknula je umirovljenica Jagoda.
Profesorica hrvatskog jezika i povijesti Danica u školi je predavala 33 godine. Onda je otišla u privatni biznis i odradila sedam ili osam godina tako pa otišla u mirovinu, a otkrila nam je i kako joj je u mirovini.
– U mirovini mi je prekrasno, ništa ne moraš, nigdje ne žuriš. Imam sreće da me nitko ne treba da ga servisiram pa je to još jedna olakotna okolnost. Što se tiče zdravlja bilo bi dobro da je bolje, ali dobro je i ovako. Mirovinom sam zadovoljna, imam 800 eura, meni je dosta, naglasila je 79-godišnja Danica.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
