Umirovljenica Vlasta radila je 35 godina kao šefica, a mirovina joj je 2.000 kuna

U razgovoru i laganoj šetnji zatekli smo dvije prijateljice u mirovini, Vlastu i Ankicu. Dok gospođa Vlasta s mirovinom nije zadovoljna, jer nakon tri i pol desetljeća rada prima samo 2.000 kuna, Ankica je u onoj obiteljskoj. Kao mlada radila je kao krojačica, kasnije je brinula o bolesnoj svekrvi, pravo na mirovinu nema pa je naslijedila onu od pokojnoga supruga.

Kako žive hrvatski umirovljenici? U svoj svijet dale su nam da nakratko zavirimo prijateljice Ankica i Vlasta. Lijep su dan iskoristile za laganu šetnju i ugodni razgovor nakon skromne kupovine. Brže ne bi ni mogle, jer se obje oslanjaju na štapove za hodanje. Brige, bolesti, male mirovine… sve je to dio tereta života u starosti.

Umirovljenica Marija (75): "Čitav život posvetila sam dječici, a danas životarim"

“Jadno i bijedno, male mirovine, što vam treba drugo reći? Ja vam imam mrvicu preko 2.000 kuna, a radila sam 35 godina. Išla sam u mirovinu sa 54 godine. To je bilo prije 20 godina, stalno sam u prijevremenoj mirovini, nemam pravo na starosnu. Nekad se moglo prebaciti iz prijevremene u starosnu, ali sada ni to više ne daju. Odbija mi se jako puno od mirovine zbog toga. Treba s time nekako skrpati kraj s krajem. Radila sam kao šefica računovodstva u Gavriloviću. Možete si misliti? Dobar posao, dobra plaća, a mirovina nakon tolikih godina rada jadna” – priča nam Vlasta Sever.

Vjeru u bolje sutra pomalo je već izgubila, ali smatra da se isplati boriti za mlade.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Tko danas pita za nas starce, ne pitaju ni mlade? Neka borba za veće mirovine i nema previše smisla, možda eventualno da mlade dočeka neki pravedniji sustav, za nas starce je već pomalo i kasno” – zaključuje umirovljenica Vlasta.

Gospođa Ankica Galović mirovinu nije imala prilike zaraditi. Kao djevojka je radila teške krojačke poslove, a kasnije je brinula o svekrvi.

“Imam mirovinu po mužu, nisam radila. Bio je u ratu, ali ispala bi mi njegova vojna mirovina manja od obiteljske. Kad se sve plati, ne ostane nama nama umirovljenicima baš puno. U mladosti sam radila u Sisciji, a kasnije sam morala brinuti o svekrvi” – ispričala nam je gospođa Ankica.

Rješenje obje vide u smanjivanju naknada i režijskih troškova za umirovljenike, kako bi im se barem malo olakšala egzistencija, ako već nema za veće mirovine.