Umirovljenica Ljubica (84): ‘Mirovina ni 400 eura, da nemam djecu bilo bi teško’
Umirovljenica Ljubica radila je 31 godinu kao zubni tehničar u Banja Luci. Otišla je u prijevremenu mirovinu kada je počeo rat i došla živjeti u Zagreb. Ima malu mirovinu od oko 400 eura, a svoje umirovljeničke dane provodi na treninzima korektivne gimnastike, Sljemenu i čitajući knjige. Umirovljenicima poručuje da budu pozitivni, druže se i smiju.
Umirovljenica Ljubica | Foto: Mirovina.hr
Umirovljenica Ljubica (84) cijeli radni vijek radila je kao zubni tehničar. Za vrijeme Jugoslavije je živjela u Banja Luci u Bosni i Hercegovini. Priča nam da joj je tamo bilo prekrasno, udala se i rodila dijete. Tijekom rata je morala pobjeći i tako se doselila u Zagreb.
‘Mirovinom nisam zadovoljna, nemam ni 400 eura’
Gospođu Ljubicu sreli smo na Maksimiru kada je išla sa sata korektivne gimnastike na koju ide tri puta dnevno po 45 minuta. Godišnje treninge plaća 60 eura. Ispričala nam je kako joj je uvijek prekrasno na gimnastici, ali malo je i razočarana zbog jedne stvari. Park Maksimir je javno dobro, no trener mora dobiti koncesiju da imaju pravo vježbati pa se zbog toga neugodno iznenadila. Misli da bi svi trebali biti sretni da se stari ljudi bave aktivnošću, da ne koriste HZZO za svaku sitnicu, nego se brinu za zdravlje.
– Mirovinom iz Banja Luke nisam nikako zadovoljna, nemam još 400 eura, 31 godinu sam radila kao zubni tehničar. U Zagrebu nisam radila, dobila sam otkaz u Banja Luci jer sam morala ovdje pobjeći, to je prijevremena penzija pa je tako mala. Imam dobru djecu, jednog sina koji je arhitekt, ima svoj biro, da nema njih bilo bi teško. Zato kad god mogu i ja pomognem drugome, moj pokojni muž je uvijek rekao ‘šaku stisni, u nju ne može ući ni izaći iz nje’, znači otvori dušu, pomozi čovjeku, ako mu ne možeš pomoći nemoj mu praviti zlo, idi dalje, pusti ga, naglašava 84-godišnja umirovljenica. Da oni koji imaju puno trebaju dati onima koji nemaju misle i umirovljenici Ivica i Zlatko, o čemu čitajte ovdje.
‘Svi smo živjeli kao jedan, a onda su došli političari’
– Bilo mi je strašno kada sam morala otići, ja sam voljela sve ljude u Banja Luci gdje je sve bilo miješano. Svi smo živjeli kao jedan, u ljubavi, slozi, slavili sve, bilo je divno. Onda su došli političari, ‘bacili kost’ među nas i mržnja je krenula. Treba cijeniti čovjeka kao čovjeka, dušu čovjeka, a ne gledati boju kože. Svi smo mi isti, u svima nama ista krv kola, istaknula je umirovljenica Ljubica.
Drugim umirovljenicima poručila je da se aktiviraju, ne sjede na kauču, kaže da je najgore što može biti najesti se i sjesti, ako se imaju čega najesti. Također, misli da je bolje da ne potežu zbog svake male boli za tabletama. Smatra da lijekovi ubijaju više nego bolesti, pogotovo kada se uzme više njih odjednom pa bude kaos u organizmu. Mnogi o tome ne razmišljaju, dodala je.
Neka umirovljenici ne dozvole da zlo uđe u njih i da sve gledaju negativno. Savjetuje im da se druže, smiju, hodaju jer puno je ljepote oko nas. Kaže da rijetko koji grad ima takve ljepote kao Zagreb koji ima Sljeme tu blizu. Umirovljenica Ljubica na Sljeme uvijek ide pješice, a dolje žičarom radi koljena. Nekada je i trčala, navikla je biti aktivna. Skuplja i biljke pa tako često radi čaj od koprive, a voli čitati knjige i ići na razna predavanja. Nije jedina koja redovito ide na Sljeme i šeće, koliko mu to znači pričao nam je i 77-godišnji Ivan, o čemu možete čitati ovdje.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
