Baka Barbara od mirovine bi bila gladna, a Marica prodaje jer od svoje neće imati ni za struju

Baka Barbara svakog dana dovozi domaće povrće iz svog vrta na štand sisačke tržnice. I tako već četvrt stoljeća. Zarada nije neka, ali da živi samo od mirovine bila bi, kako kaže, gladna. S druge strane, sir i vrhnje prodaje gospođa Marica koja mirovinu tek čeka, ali od nje, ističe, neće imati ni za struju.

Barbara Kelović ima 77 godina i jedna je među starijim “bakicama” na sisačkoj Gradskoj tržnici. Vlastito povrće ovdje kupcima nudi već punih 25 godina. Iako ima muževu mirovinu, od nje ne može preživjeti mjesec jer bi, kako kaže, bila gladna.

“Teško mi je. Kada čovjek nije ni mlad ni zdrav, naravno da mu je teško. Slomila sam i ruku pa me dva mjeseca nije ni bilo. Morala sam pokriti troškove najma štanda, iako zaradu nisam imala. Ne mogu reći da mi se ovo nešto posebno isplati, ali ipak mi priskrbi koju kunu sa strane. Ostane nešto malo. Osim stola, moram plaćati ljudima da mi pomognu raditi. Prednost uzgoja je što imam vlastitu domaću hranu koju onda ne moram kupovati” – kaže Barbara.

Radni vijek umjesto na poslu provela je kod kuće. Brinula je o djeci, kućanstvu i vrtu dok je pokojni suprug radio.

“Djeca mi pomognu koliko mogu. Puno rade, ujutro odu, navečer se vrate. Imaju svoju djecu pa nemaju ni oni za sve. Borimo se svi. Ja sam se naradila u životu i mislim da neću moći još dugo ovako” – dodaje.

Prodajući sir i vrhnje na tržnici, mirovinu će dočekati i 61-godišnja Marica Dovranić. U starosnu može već ove godine kada napuni 62. No, ono što je muči godine su staža kojih je kao poslovođa u trgovini nakupila tek nešto više od 19. Njezina strahovanja za visinu mirovine i te kako su opravdana.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Neću imati ni za struju od mirovine. Raditi više nisam mogla jer sam morala preuzeti brigu o imanju, a uz životinje, proizvodnju, prodaju i brigu o djeci oboje jednostavno nije išlo na duži rok. Bila bi šteta da sve propadne. Nastavila sam se tako baviti ovime, ali doprinose si nisam uplaćivala. I kada odem u mirovinu, nastavit ću dok ću god moći” – kaže buduća umirovljenica Marica.