Umirovljenik Stipe slika već pola stoljeća: ‘Da živim 200 godina, imao bi’ što reći’
Umirovljenik Stipe Nobilo s Korčule slika već 50 godina. Akademski je slikar kojemu je glavni motiv more, a kako je odrastao u prekrasnom okruženju, smatra da ga je to potaknulo na slikanje. Nadahnuća mu ne nedostaje, a da živi 200 godina imao bi što reći, kako je rekao. Voli se družiti s unucima, saditi povrće i ribariti.
Slikar Stipe Nobilo | Foto: Snimak zaslona/HRT
Umirovljenik Stipe Nobilo (80) iz Lumbarde s Korčule već pola stoljeća slika. Akademski slikar u Zagrebu je živio 20 godina, a potom se odlučio vratiti na rodni otok. Stipe voli prirodu, a kaže da je odrastao u ‘finom i pitomom’ okruženju koje ga je potaknulo da slika. Nije jedini koji se vratio na rodni otok, umirovljenice Lucija i Viktorija iz Amerike su došle na rodni Vis, o čemu smo pisali ovdje.
‘Da živim 200 godina imao bi’ što reći’
Umirovljeniku Stipi glavni je motiv more. Naziva se pejzažnim i motivskim slikarom jer ga određuje motiv. Svoje kompozicije naziva slobodnima, kreiranjem prirode i ljepote. Iako slika već 50 godina nikad nije zadovoljan, kako kaže, kriteriji su mu visoki. Sretan je jer na otoku ima tri unuka s kojima se druži svaki dan, a na 2.000 metara ima vinograd i maslinik, sadi sezonsko povrće, što mu pričinjava veliko zadovoljstvo, kako piše HRT.
– Sasvim sam obično čeljade koje u glavi ima ratio, u srcu ima ’emotio’ i to što se na platnu događa je refleks toga. Što se događa na ta dva senzibiliteta, razum i osjećaji. Nadahnuće je vječito, stalno. Ja da živim 200 godina, imao bi’ što reći jer stalno težim biti drugačiji u našem zanatu. Moram pamtiti što je izašlo, kako i na kartama, jer ja čitav život slikam jednu sliku, istaknuo je 80-godišnji Stipe.
‘Nije lako, 50 godina slikat’ istu sliku, a ne ponavljati se’
Uz slikarstvo, umirovljenik Stipe voli ribariti i raditi na zemlji. Ti hobiji upotpunjuju sliku o njemu, a kako je rekao, da ne živi tako, tko zna bi li tako i slikao. Njegova je obitelj vinogradarska, živjeli su od toga tako da je od malih nogu bio okružen pejzažom. Stipe je uzor pronašao u hrvatskim koloristima, Jobu, Murtiću, Dulčiću, a uz mnoge hrvatske i inozemne izložbe, najdraže su mu one otočke.
– Zato sam valjda po toj analogiji postao pejzažni slikar. Oblici, forme, što više različitih oblika i stvarnih i izmišljenih. Nije lako, 50 godina slikat jednu te istu sliku, a ne ponavljati se. Ja san akumuliran dovoljno da mi ne treba nikad inspiracija, to je posao kao i svaki drugi. Nije konfekcija, svako prazno platno meni je novi izazov i projekcija onoga što će biti na kraju, kad bude gotovo. Skroz kreativni posao. Što sam stariji to mi se čini da sve imam više toga za reći. Je li to strah od kraja života, ali zbilja akumulacija još neizrečenoga je u meni velik, nekad čitav život slikan jednu sliku, ispričao je umirovljenik za HRT.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
