Pitali smo naše stare što su najviše voljeli gledati stoga po njihovom izboru donosimo najdraže filmske naslove od 1950-ih godina nadalje.
Tko pjeva zlo ne misli
Tko pjeva zlo ne misli redatelja Kreše Golika iz 1970. po izboru zlatne generacije najbolji je hrvatski film svih vremena. Gospona Fulira, kojega je besprijekorno utjelovio ove godne preminuli glumac Relja Bašić, malo tko da se ne sjeća, kao i vjerno dočarane atmosfere nekadašnjeg Zagreba popraćene pjevnim ljubavnim šlagerima. Naše stare pitali smo koje su filmove nekada voljeli gledati, a njihovo pamćenje seže sve do Slavice iz 1946. godine, prvog cjelovečernjeg igranog filma novonastale Jugoslavije snimljenog po završetku Drugog svjetskog rata.
Takvih više nema
Pedesete godine prošloga stoljeća za njih su obilježene bezvremenskim „Ne okreći se, sine“ Branka Bauera o partizanu koji bježi iz vlaka za Jasenovac te crno-bijelim 35-milimetarskim filmom „Svoga tela gospodar“ s neponovljivom Nelom Eržišnik. Tu je i popularni H-8 s Antunom Vrdoljakom u glavnoj ulozi, dok su filmski bogatije 60-e započele s ratnom Kotom 905, a nastavile se s Martinom u oblacima Branka Bauera, „Imam dvije mame i dva tate“ s Fabijanom Šovagovićem, Brezom s Batom Živojinovićem te ostalima. Naslov koji je prema izboru naših sugovornika obilježio kinematografski plodne 70-e svakako je „U gori raste zelen bor“ Anuta Vrdoljaka s Borisom Dvornikom i Ivicom Vidovićem, ali i „Vlak u snijegu“,“Družba Pere Kvržice“, „Novinar“ s Rade Šerbedžijom, „Kužiš Stari Moj“, „Živjeti od ljubavi“ i drugi. To razdoblje neodvojivo je i od najpopularnijeg serijskog para, Dudeka i Regice iz Gruntovčana. Samo jednom se ljubi i „U raljama života“ Rajka Grlića najveći su filmski hitovi 80-ih, iz suvremenih 90-ih kao najdraži izdvajaju „Kako je počeo rat na mom otoku“ dok iz 2000. prednjači popularni „Što je muškarac bez brkova“. Dakako, na platnima starinskih kina gutali su se i prvi strani blockbusteri.
“Kakve sam filmove voljela gledati? To je barem lako. One kakvih sada više nema. Ne volim nasilje, krv i seks kakav je sada, već lagane filmove. Prvi koji sam ikada pogledala sa 14 godina je Titanik, onaj crno-bijeli iz 1953. godine i nove verzije mi se ne sviđaju jer jednostavno to nije to. Voljela sam i „Prohujalo s vihorom“ te sam znala trčati iz jednog kina u drugo kako bih pogledala dva filma. Obožavala sam glumicu Saritu Montiel, svi su je znali kao „Prodavačicu ljubičica“, ali imala je još izvrsnih filmova. Od naših tu je „Tko pjeva zlo ne misli“, a među novijima „Kako je počeo rat na mom otoku“. Ima jedan jako stari film koji sam gledala s Antunom Vrdoljakom i pamtim ga po rečenici upućenoj djevojci u koju se zaljubio da ima oči poput srne. Ne mogu se sjetiti naziva, ali tu scenu nikada neću zaboraviti. Javna televizija češće bi trebala prikazivati te naslove na koje smo se u mladosti smijali i plakali. Sjećam se još uvijek i Marice Hrdalo koju je utjelovila Nela Eržišnik te njezina filma „Svoga tela gospodar“, ali i Pere Kvrgića. Usporedite to sada s turskim serijama” – kaže 73-godišnja Marija Banić.
Životnije uloge
Prosjaci i sinovi najdraža je domaća serija Siniše Josipovića koji je na malim ekranima najradije gledao likove hrvatskih seljaka, a među najdraže glumce ubraja Fabijana Šovagovića kojeg publika pamti po Joži Svetom iz Breze, Crnih ptica, Novinara s Rade Šerbedžijom te niza drugih, zatim Krunu Valentića i Vanju Dracha.
“Oni za pamćenje su mi „Ne okreći se, sine“ i „Slavica“, a jako sam voljela pogledati i dječje, posebno „Vlak u snijegu“. Filmovi su nekada bili ljepši, životniji, bilo se lakše poistovjetiti s tim ulogama i situacijama. Od serija tu su neizostavni Gruntovčani – kaže Ankica Čerkez.
https://www.youtube.com/watch?v=K5ICkIugTBI
Bitka na Neretvi i „Tko pjeva zlo ne misli“ jedni su od dražih filmova Marici Kocmanić, a uživala je gledati i seriju Kuda idu divlje svinje.
“Od naših glumaca svakako bih izdvojila Borisa Dvornika i njegove uloge u „U gori raste zelen bor“, „Družba Pere Kvržice“ i „Kada čuješ zvona“. Teško se prisjetiti svih naziva, ali uživali smo gledajući ih. Jugoslavensku kinematografiju obilježili su i Ljubiša Samardžić, Milena Dravić i Mustafa Nadarević kojega i danas gledamo na malim ekranima. Što se stranih filmova tiče, nezaboravni su „Doktor Živago“ i „Prodavačica Ljubičica“. Danas nam na televiziji plasiraju turske serije, nije da ih ne gledamo, ali usporedbe sa starim hrvatskim filmovima i serijama jednostavno – nema” – zaključuje Marica. A s njom bi se složile i neke mlađe generacije.
