Umirovljenica opisala grozne posljedice rata u Ukrajini: "Sada se rjeđe tuširam, samo da mogu vidjeti unuke"

Rat u Ukrajini i njegove ekonomske posljedice odrazile su se na živote milijuna Europljana. Među njima je i umirovljena Britanka, Christine Isaacs koja se mora odreći nekih osnovnih stvari kako bi mogla posjetiti unuke. 

Milijuni Europljana teško su živjeli i prije ruske invazije na Ukrajinu. Nakon poremećaja gospodarstva uzrokovanog pandemijom koronavirusa, rat u Ukrajini donio je visoku inflaciju, drastična poskupljenja energenata i hrane, strah od nestašica, milijune izbjeglica…

Kako bi ilustrirali situaciju na Starom kontinentu, novinari Der Spiegela su razgovarali s tri osobe iz Velike Britanije, Poljske i Španjolske. Među njima je i 69-godišnja umirovljenica iz Leedsa, Christine Isaacs.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

“Sama sam podigla troje djece, život mi nikad nije bio lak. Ali u proteklih nekoliko mjeseci mnoge su stvari postale teže nego ikad prije. Hrana, struja, grijanje, sve je skuplje sada. Imam strujomjer koji radi samo s prepaid karticom. Svaki put kad prođem pored njega na hodniku, vidim koliko mi je kredita ostalo. Kad ostanem bez novca, samo nestane struje”, govori Isaacs i dodaje da se zbog toga morala obratiti socijalnim službama.

Navikla na siromaštvo, ali ne i na nesigurnost

Istaknula je da joj se nije bilo teško naviknuti na siromaštvo, koliko na nesigurnost. Zbog novonastale situacije teško joj je obavljati čak i najnužnije aktivnosti.

Svaki dan razmišljam za što mi zapravo treba struja. Svaki ušteđeni novčić omogućuje mi da posjetim svoje četvero unučadi. Sada se rjeđe tuširam, samo da ih mogu vidjeti. Da bih došla do svojih unuka, moram ići autobusom. Budući da imam dijabetes, ponekad mi treba taksi. Prije ste još mogli pregovarati s vozačima da isključe brojilo i dogovoriti fiksnu cijenu. To više nitko ne radi. Živim sa 654 funte mjesečno, što je oko 760 eura. To bi moglo puno, ali ako to pretvorite u četiri tjedna, vrlo je tijesno. Netko mi je jednom rekao da su naše mirovine među najnižima na zapadu. Jako se bojim jeseni. Do sada sam struju plaćala 60 funti, ali već znam da će od jeseni sve poskupjeti. Ne bojim se više Covida, samo da mi ne nestane grijanje na jesen, jer ću se razboljeti, tvrdi britanska umirovljenica.

Kakve veze imaju računi za struju s ratom?

Smatra da niti pandemija, ali niti rat u Ukrajini nisu toliko utjecali na njenu situaciju, koliko jest zapravo politika u Downing Streetu.

– Nosim se s ratom, jako mi je žao ljudi. Političari žele kazniti Putina za njegove zločine. Ali kakve veze moj račun za struju ima s tim? Osjećam da moja situacija ima malo veze s ovim ratom, a mnogo veze s našom zemljom. Svi naši političari dolaze iz iste klase, različitog su porijekla od mene. Odrasli su zaštićeni. Ni ne znaju kako se mi ovdje osjećamo. Ti ljudi su korak po korak privatizirali sve: struju, grijanje, stanovanje… Danas sve to dobivamo od firmi koje samo žele zaraditi i nije ih briga koliko je hladno tamo gdje ja živim. U rujnu bismo svi trebali dobiti subvenciju, ali ne mogu zamisliti da će to biti dovoljno, zaključila je Christine Isaacs.