Napustio nas je Branko Lentić, kralj dokumentaraca i prvi ravnatelj HRT-a

Hrvatski novinar i redatelj dokumentarnih filmova, Branko Lentić napustio nas je 14. veljače u Zagrebu u 80. godini života. Bio je prvi ravnatelj Hrvatske radiotelevizije, a iza sebe je ostavio više od 200 dokumentaraca.

Novinar Branko Lentić preminuo je u 80. godini života 14. veljače 2018. u Zagrebu. Radni vijek od samih početaka 1966. do 1993. godine proveo je na Hrvatskoj televiziji. Karijeru je započeo kao autor i urednik emisija za mlade, kojima je kasnije prenosio svoja znanja kao mentor, a poznat je postao po dokumentarnoj seriji Objektiv 350.

Izborio se za Alpe-Dunav-Jadran

Istaknuo se i brzo napredovao pa je tako postao i urednikom programa Televizije Zagreb od 1969. do 1972. godine kada je smijenjen zbog prijepora oko Hrvatskog proljeća, a 1982. godine izborio se za pokretanje televizijske emisije Alpe-Dunav-Jadran. Za njegova mandata uvedeni su kvizovi, snimane serije, a počela je i proizvodnja programa u boji.

Bio je i prvi direktor Hrvatske televizije od 1990. do 1992. godine, a autor je više od 200 dokumentaraca. Djelovao je i kao predsjednik Međunarodnog konzorcija za koprodukciju dokumentarnih filmova te član žirija na mnogim festivalima u zemlji i svijetu. Rođen je 1938. u Milni na Braču, a dobitnik je, između ostaloga, i nagrade Hrvatskog novinarskog društva “Otokar Keršovani” za životno djelo.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Svaki čovjek može biti junak

Specifičnost njegova dokumentarna stila sastojala se u tome što je snimao s distance, bez komentiranja, uspostavljajući tako izravni kontakt publike s „malim“ ljudima kao junacima njegovih filmskih priča.

“Svaki čovjek može biti junak filma. Samo to treba znati vidjeti” – rekao je o svojim  dokumentarnim filmovima Branko Lentić. 

Tako su među poznatijima njegovi dokumentarci “Iza Lože” koji donosi životna gledišta splitskih dokoličara, zatim “Svjedok” o koloni vukovarskih izbjeglica kroz prizor uplakane djevojčice u modrom kaputiću, “Žulj” o radnicima koji traže posao i bolje životne mogućnosti u Rijeci, “Mjesto koje hoće živjeti” o Vranjičanima ugroženih cementarom i azbestom te mnogi drugi. Posebno su zapaženi i nagrađivani njegovi “Dinamitaši”, “Jozo i mnogi”, “Bič s dva kraja” i “14 gnjevnih.”