[INTERVJU] Silvano Hrelja otkriva zašto se povlači i koju će mirovinu odabrati

Josip Mihaljević
11. rujna 2020.
Novosti
A- A+

Silvano Hrelja budući je bivši predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika. Ovoga je tjedna objavio da se više ne planira kandidirati na funkciju predsjednika stranke, ali saborski mandat će ipak odraditi. O razlozima povlačenja, odnosima s drugim ljudima u umirovljeničkoj zajednici i planovima za novi saborski mandat Hrelja odgovara na pitanja za Mirovina.hr.

Silvano Hrelja (Foto: Mirovina.hr)

Silvano Hrelja vjerojatno je najprepoznatljivije lice u umirovljeničkim krugovima već dugo godina, a kako situacija u državi za umirovljenike nije dobra – ta titula sa sobom nosi više mana nego prednosti. Ovoga je tjedna napisao oproštajno pismo članovima stranke u kojem sam sebe naziva budućim bivšim predsjednikom HSU-a. Dosta mu je toga da je glavni krivac u državi za sve umirovljeničke probleme, a javna percepcija dugogodišnjeg parlamentarca zbog čestih kritika ulazi u problematičnu dimenziju za jednog čelnika parlamentarne stranke.

Ipak, u Saboru će ostati do kraja mandata jer su stranci opcije limitirane. U VIII. izbornoj jedinici, odakle je ušao u Sabor, HSU nema niti jednu zamjenu, što znači da bi umjesto Hrelje morao ući netko iz SDP-a ili IDS-a, a HSU bi ostala bez jedinog mandata kojeg ima.

O razlozima povlačenja, odnosima s drugima u umirovljeničkoj zajednici, posebice s umirovljeničkim udrugama, ali i o viziji budućnosti, Hrelja odgovara za Mirovina.hr.

Mirovina.hr: Koliko su vas zapravo iznenadili izborni rezultati? Imaju li interesne stranke poput umirovljeničkih stranaka budućnost u Hrvatskoj?

Silvano Hrelja: Sve su stranke u stvari interesne samo što neke svoje interese artikuliraju kroz ideologiju, a druge nemaju tih posebnih ideologija, nego im se interes bazira na raznim područjima. Naravno da imaju budućnost, pogledajte regionalne stranke. Ni oni se ne deklariraju previše ideološki, a imaju uspjeha. Sve je pitanje percepcije stranke i da li građanima to treba ili ne treba. To je specifično tržište, tržište za glasove.

Mirovina.hr: Tržište se mijenja, gdje je nestalo tržište umirovljeničkih glasača? HSU je u prošlosti imao stotinjak tisuća glasova koji su vas gurali u Sabor, a sada toga više nema.

Silvano Hrelja: Glasovi umirovljeničkih stranaka su pali negdje na razinu od 10 posto u odnosu na 2008. godinu. Jedan dio je nestao jer su tada aktualni problemi riješeni, jedan dio jer po prirodnom redu naši birači odlaze s ovog svijeta, a novi se umirovljenici na neki način teško učlanjuju u stranku. Imaju averziju prema politici, što nije dobro, jer je obaveza svih nas da se za prava borimo od prvog do zadnjeg životnog udaha. Ne smijemo prepustiti da će to netko u naše ime napraviti.

Pitanje je koliko mi kao stranka, druge umirovljeničke stranke i udruge komuniciramo sa svojim članovima, biračima i simpatizerima. Očito je da u tom procesu ima brdo propusta, ima šumova u komunikacijama, ima razno raznih prijedloga, a najviše takmičenja “ja sam ljepši, ja sam pametniji”, počevši od unutarstranačke situacije do situacije s udrugama kojih ima mali milijun.

Mirovina.hr: Izbori su bili prije dva mjeseca. Što se događalo u HSU od tada do ovoga tjedna kada ste najavili odlazak s čela stranke?

Silvano Hrelja: Atmosfera je kao i uvijek. Uvijek netko mora biti kriv. Jedan broj ljudi nije mrdnuo, o tome govore preferencijalni glasovi. Mi smo donijeli odluku da su oni jedini važni i da oni jedini donose mandate. Imali smo raznih problema, vidjelo se da jedna županija neće raditi za drugu pod izgovorom da se ne poznaju, dakle tražili su se izgovori. Nije bilo dovoljno angažmana i ne mogu prihvatiti da je to normalno stanje. Ovo je šesti puta da preferencijalno glasamo i Hrvatska stranka umirovljenika nije ovladala preferencijalnim glasanjem. Ne mogu prihvatiti da jedan kandidat HSU-a vrijedi manje od nekog lokalnog političara ili načelnika.

Ja znam da je za umirovljenike opravdano po potrošnji energije glasati za lokalnog političara jer im on najviše može pomoći – ali ne za umirovljenička prava, ne za zakone. Manji dobici se pretpostavljaju onom što bi se trebalo raditi, a to je rad u Saboru i donositi zakone za sve umirovljenike.

Mirovina.hr: Baš ovih dana je izašla vijest da će jedna općina umirovljenicima podijeliti od 400 do 1.000 kuna, a znamo da postoji more onih koji dijele po 100 ili 200 kuna. To ovisi o volji i mogućnostima općine, a vi biste da svi umirovljenici dobiju iste iznose?

Silvano Hrelja: To je temeljna zadaća HSU da postavi sve umirovljenike u jednaku poziciju. A ne da dobiju samo oni koje je Bog blagoslovio da žive u općini s debljim proračunom. Ako je Božić, onda je Božić za sve. Ako je Uskrs, onda je Uskrs za sve. Ako ista pravila ne vrijede za sve, onda je to kao da igramo loto.

Mirovina.hr: Ovoga ste tjedna napisali oproštajno pismo svojim članovima, kažete da ste uskoro bivši predsjednik HSU-a. Kako je došlo do te odluke, koja je kap prelila čašu?

Silvano Hrelja:  Ja sam došao do pozicije da procjenjujem odnose u stranci koji nisu loši i ne treba se zbog toga zabrinjavati, imamo dovoljno mudrih i iskusnih ljudi da možemo ići naprijed, ali naravno imamo i one s puno ambicija i malo rada. To je ljudski, to s godinama dolazi. Svi žele postići cilj sa što manje utrošene energije. To ne smatram nenormalnim, ali smatram nenormalnim da tri mandata u stranci guram isti kamen i ne vidim prostor kako savladati prepreke. Prostor mi je zatvoren.

Umjesto da se podrže rješenja koja nudi HSU,  ide se na osobnu razinu sa strane udruga, unutarstranačkih ljudi pa i drugih umirovljeničkih stranaka koje nam nisu neka konkurencija. Oni vezuju sve negativno uz čelnika stranke.

I onda sam donio odluku. Vi unutar stranke imate igračke, koji želite, a vi izvan stranke koji mene za nešto optužujete, vi nešto probajte napraviti.

Mirovina.hr: Niste se mogli  udružiti i nastupiti zajednički?

Silvano Hrelja: Nisam bio prepreka za udruživanjem jučer, nisam danas, a neću biti ni sutra. Ja sam pokušao. Dao sam pismo namjere, ponudio sam drugim umirovljeničkim strankama da ugase svoje stranke i da će u HSU dobiti potpredsjednička mjesta. Nitko nije odgovorio.

Rekao sam da sam spreman na suradnju s udrugama, nikad nije došao nijedan poziv. Sve deklarativno “da”, ali nijedan poziv nisam dobio. Umjesto toga, dobio sam samo kritike, kritizira se rezultat HSU-a. Od koga? Od onoga koji nikada nije probao biti na izborima? Od onoga koji to sudi iz svoje udobne fotelje? To su stvari koje su prevagnule, jer ne omogućavaju realizaciju onoga što smo zamislili, a to što smo zamislili smo predstavili kroz zakone.

Možda nešto što je najvažnije, važnije od svih tih zakona, je da imamo u glavi strategiju borbe protiv siromaštva. To je od iznimne važnosti za Hrvatsku i velik izazov, ali nažalost je to nešto što se odgađa dugo godina.

Mirovina.hr: Mi smo to već imali, a vi ste bili najveći kritičar strategije. Govorili ste da je to mrtvo slovo na papiru. Što ako donesu opet sličnu strategiju s marginalnim poboljšanjima?

Silvano Hrelja: Pa to i je tako bilo. Ako bude opet takva, opet ćemo kritizirati. Ali ja sam htio reći nešto drugo. Sa svojim znanjem i iskustvima možemo pomoći i želimo biti uključeni. Ne pod svaku cijenu, ali želimo biti uključeni.

Mirovina.hr: U oproštajnom pismu kažete da se “zločesto promovira pogrešan dojam da je jedan čovjek, Silvano Hrelja, kriv i odgovoran za sve nedaće umirovljenika”. Je li vas na kraju koštao taj dojam, kajete li se možda što niste ranije reagirali da obuzdate širenje takvog dojma? 

Silvano Hrelja: Slažem se s time, da. Dozvoljavam da i tu postoji propusti. Postoji jedno zlatno pravilo da treba raditi dobro i govoriti o tome da se ne zaboravi.

Mi smo smatrali da dugo vremena naši umirovljenici i stariji građani vrednuju ono što smo ranije napravili. Očito to nije tako, to se zaboravlja, oni to ne prenose na svoju djecu, kad se jednom neki problem riješi oni više nisu vezani za tu stranku. Poslije toga će glasati za stranku koja će im zaposliti unuka, sina, kćer, to je nažalost naša stvarnosti.

S druge strane, ne vjerujem da smo mogli održati razinu popularnosti da bi mogli sami izlaziti na izbore i osvajati mandate. To je i uvjerenje Središnjeg odbora i Predsjedništva strane. To je zbog toga što imamo tih famoznih 13 umirovljeničkih stranaka koji će po nalogu i financiranju od strane velikih igrača sve izaći na izbore, a glasovi koji su usmjereni prema nama će se raspršiti. Nekad se pitate “ima li smisla stalno ponavljati ili čekati da ljudi nešto razumiju?”.

Mirovina.hr: U protekle dvije godine je antagonistički odnos s umirovljeničkim udrugama rastao, to sigurno nije pomoglo?

Silvano Hrelja: Ja ne snosim nikakvu odgovornost za odnos s udrugama. Dugo godina sam njegovao jako dobre odnose sa svim čelnicima udruga, čak i s onima koji su bili eksponenti nekih drugih suprotstavljenih stranaka. Problem je zadnjih lidera gdje, ne znam zbog čega, ne vidim razloga zašto im se ja zamjeram. Ja sam zainteresiran raditi dobra rješenja za umirovljenike.

Ne razumijem logiku da netko ponudi lošija rješenja i onda se s tim još hvali. To se dogodilo s cenzusom za besplatno dopunsko osiguranje. Pitajte udruge zašto nisu podržale 50 tisuća prikupljenih potpisa HSU-a, a dogovorili su 47 kuna veći cenzus ispod stola.

Ako umirovljenici to mogu razumjeti, ja im skidam kapu. Ja tu zamjenu teza, da netko tko je savjetodavno tijelo (Nacionalno vijeće za umirovljenike i starije osobe, op.a.) ide u pregovore s Vladom i preuzima odgovornost za rezultate umirovljenika. Ja ih molim da se suoče s rezultatom toga što su napravili.

Mirovina.hr: U oproštajnom pismu ste i udruge nazvali “rušilačkim faktorom”?

Silvano Hrelja: Jako me smeta kod udruga da na neki način o umirovljenicima govore kao da oni sami nisu ponosni na sebe, da nemaju svoju povijest, znanje, mudrost, iskustvo, nego oni o njima govore kao o nekim jadnim ljudima o kojima baš ta udruga treba brinuti. To baš i nije tako.

Mi govorimo o korpusu od 50 do 100 godina, ne postoji zajednički nazivnik za sve te umirovljenike. Ima onih koji u 75. rade i zarađuju. Govoriti s jednim znakom jednakosti o svim umirovljenicima – “jadni oni, jadno ovo”, to je veliki grijeh prema umirovljenicima.

Da, umirovljenici žive teško, siromašnima treba pomoći, ali oni su velik resurs ove države. Odlični su potrošači, odlično pune proračun, čak i s malim mirovinama na vrijeme plaćaju sve režije. Ja s ponosom govorim da su umirovljenici pravedni i pošteni građani ove zemlje.

Mirovina.hr Zašto se umirovljenici ne mogu ujediniti u Hrvatskoj? 

Silvano Hrelja: Ne mogu nigdje. Zašto se seljačke stranke, pravaške stranke ne mogu ujediniti?

Sad ću vam reći zašto. Umirovljeničke stranke se ne smiju ujediniti. Njihovi stvarni osnivači im to zabranjuju. Većina umirovljeničkih stranaka nije nastala kao HSU iz potrebe suradnje s Maticom i Sindikatom da se riješi problem, nego narudžbom neke veće stranke. Platili su im večeru i oni su postali umirovljenička stranka.

Najbolji primjer što su Reformisti na ovim izborima na glasačkom listiću u nazivu imali i “umirovljenici”. Po hrvatskim zakonima, takvih možete naštampati koliko god želite. Trebate skupiti sto imena iz telefonskog imenika, krivotvoriti potpise, napisati statut i predati u Ministarstvo – eto vam stranke.

Da se sutra ujedinimo sa svima njima, preksutra bi se stvorilo novih 13 umirovljeničkih stranaka.

Mirovina.hr: Ostat ćete u Saboru do kraja mandata.

Silvano Hrelja: Ja nisam manje vrijedan od ostalih zastupnika, ali imam dojam da dio građana misli da bi predstavnik umirovljenika trebao biti neka bokčija, u kratkim hlačama na biciklu voziti se po Hrvatskoj i govoriti ‘joj, joj, kako ti je teško i kako si ti siromašan’.

Zašto ću ostati u Saboru? U VIII. izbornoj jedinici gdje smo osvojili mandat nemamo zamjenu. Kada bih ja napustio parlament, mandat bi dobio SDP ili IDS, a HSU više ne bi bila parlamentarna stranka. To nije u interesu ni stranke ni samih umirovljenika.

Kada više ne budem imao obaveze predsjednika stranke, posvetit ću se onome što doista i jesam – parlamentarni zastupnik umirovljenika. A stranka će dobiti novi udah, novi polet, a iz ovoga može izaći jača.

Mirovina.hr: Koji su planovi HSU-a u Saboru? 

Silvano Hrelja: U sljedeća dva tjedna u proceduru ponovno stavljamo Zakon o dobrovoljnom zdravstvenom osiguranju s našim poimanjem te situacije. Do kraja godine sigurno idemo s još jednim ili dva zakona. Naravno, imamo i stranačkih obaveza. Treba organizirati Izbornu skupštinu, plan je da ona bude 1. prosinca. Kandidati bi trebali poznati do kraja ovog mjeseca. Do Nove godine bi trebali imati sve posloženo, te obaveze proistječu iz statuta stranke.

Sljedeće godine nastavljamo sa zakonodavnom aktivnosti, a naravno gledamo i čekamo što će Vlada nuditi na repertoaru. Imaju dosta limitiran prostor oko mirovinskih pitanja. Želim vjerovati da su mirovine sigurne – još.

Mirovina.hr: Idemo sada na mirovinu. Imate li pravo na saborsku mirovinu i hoćete li ju uzeti?

Silvano Hrelja: Ja imam pravo na mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika jer imam 62 godine života i 43 godine staža. Ustavni sud mi je vratio pravo na saborsku mirovinu iako sam bio inicijator da se to ukine. To su moje mogućnosti.

Meni će s ovom duljinom staža te dvije opcije biti podjednake. Ono što je zasluženo je ipak zasluženo, časno i sigurno. U slučaju krize mogli bi kresati mirovine po posebnim propisima. Ne kažem da nisam zaslužio saborsku mirovinu, sigurno jesam i to puno više od njih koji su bili dva dana u mirovini i to nose. Ne želim se podcjenjivati. Međutim, ono što je moje je moje i obična mirovina će biti slađa.

Mirovina.hr: Za par mjeseci ste potencijalno običan član stranke, ali istureni u Hrvatskom saboru. Znate li već danas što vas čeka nakon toga, hoćete li ostati aktivni u HSU? 

Silvano Hrelja: Imam vremena i za unuke, i za maslinik, i za vinograd. Samo jedno želim podcrtati. Nikad nisam bio i nikad neću biti običan član stranke. Želim biti i bio sam uvijek neobičan član stranke koji ju je gurao naprijed i želim biti to još četiri godine. Želim pomoći svim dobrim ljudima u stranci da dobro i kvalitetno zastupaju sve umirovljenike jer naši umirovljenici nemaju ama baš nikoga tako ozbiljnog da bi radio na zakonskim rješenjima temeljem kojih oni ostvaruju svoja prava.

Mi smo to dokazali. Evo samo jedna činjenica. Da nismo 2007. potpisali onaj koalicijski sporazum danas bi umirovljenici imali 27 posto manju mirovinu, svi oni koji su od 2010. do danas otišli u mirovinu. To se zaboravlja, ali to su činjenice. Ne tražimo nikakvu zahvalnost, samo razumijevanje da je netko to napravio.

Mogli bi nas ipak spominjati po dobrom, a ne samo po lošem.