BUZ o najnižim mirovinama: ‘Kriva je država zbog minimalne plaće i usklađivanja’
Najniže mirovine prima gotovo svaki treći umirovljenik. Bez političke volje za promjenu formule usklađivanja, redefiniranje minimalne plaće i stvarnu zaštitu rada, siromaštvo u starosti ostat će pravilo, kažu iz stranke Blok umirovljenici zajedno, a ne iznimka. Čelnik BUZ-a Milivoj Špika odgovornost vidi i na radnicima.
Najniža mirovina sudbina je svakog trećeg umirovljenika | Foto: Canva
Više od 300.000 umirovljenika, gotovo svaki treći, prima najnižu mirovinu koja u prosjeku iznosi 407 eura, o čemu smo pisali ovdje. Korisnika najnižih mirovina sve je više, jer vrijednost takve mirovine po godini staža raste, a plaće sve više zaostaju za prosječnim primanjima. Najniža mirovina se, naime, računa samo prema godinama staža onda kada bi mirovina izračunata na temelju ostvarenih plaća i staža bila niža od najniže.
Skoro 70 posto radnika prima plaću nižu od prosjeka, nedavno su upozorili i Nezavisni hrvatski sindikati. Svi su oni kandidati za najnižu mirovinu. Njihovu egzistenciju i mirovine poslodavci dodatno ugrožavaju isplatom neoporezivih davanja na plaću, upozorio je NHS, o čemu čitajte ovdje. Na naš tekst o najnižim mirovinama osvrnuo se i Milivoj Špika iz stranke Blok umirovljenici zajedno. BUZ navodi nekoliko razloga zbog kojih je najniža mirovina sudbina sve većeg broja umirovljenika.
Odgovornost na pojedincu, ali i na državi
– Praksa prijavljivanja zaposlenika na minimalnu plaću uz dogovorenu isplatu dijela zarade ‘na ruke’, masovno prisutna još od 90-ih godina, ostavila je dubok i dugotrajan trag. Pod krilaticom ‘bolje da dam tebi nego državi’, i poslodavci i zaposlenici sudjelovali su u modelu koji je kratkoročno donosio veću neto isplatu, ali je dugoročno proizveo socijalnu katastrofu u starosti. Uz to, ne smije se zanemariti ni velik broj radnika koji su cijeli radni vijek doista primali minimalnu plaću, bez ikakvih ‘isplata ispod stola’ i bez mogućnosti štednje, navodi BUZ-ov čelnik Špika.
Posebnu odgovornost, podsjeća, snose i brojni obrtnici i poduzetnici koji su sami sebe prijavljivali na minimalac, dok su realnu dobit ulagali u nekretnine ili štednju. Njima najniža mirovina danas ne predstavlja egzistencijalni problem jer imaju dodatne izvore prihoda. No ogromna većina umirovljenika s najnižom mirovinom nema ništa osim tih 400 eura i upravo oni plaćaju najvišu cijenu sustavne nepravde.
– Problem, međutim, ne staje na individualnim izborima. Država snosi ključnu odgovornost jer desetljećima odbija provesti temeljitu reformu tržišta rada. Umjesto minimalne plaće kao univerzalne kategorije, nikada nije uvedena minimalna cijena sata rada po djelatnostima i zanimanjima. Time je omogućeno da se na minimalac prijavljuju i NKV radnici, i oni s VSS, što je apsurd bez presedana i izravan udar na mirovinski sustav, ističe BUZ.
Vrijednost godine staža zakinuta formulom usklađivanja
Situaciju, navodi BUZ, dodatno pogoršava način izračuna i usklađivanja najnižih mirovina. Aktualna vrijednost mirovine (AVM), koja danas iznosi 15,32 eura po godini staža za najniže mirovine, od samog je početka pogrešno postavljena, a potom i godinama podcjenjivana kroz modele usklađivanja 70:30, a zatim 85:15 u korist rasta cijena, a ne plaća. Posljedica je jasna, samo u posljednjih deset godina najniže su mirovine realno umanjene za oko 25 posto.
– Da se primjenjivao faktor usklađivanja 100 posto, AVM bi danas iznosio između 22 i 25 eura. To znači da bi umirovljenik s punih 40 godina staža, umjesto sadašnjih oko 612 eura, imao mirovinu u rasponu od 880 do čak 1.000 eura. Razlika između dostojanstvenog života i siromaštva stoga nije ekonomska nužnost, nego politička odluka, odnosno izostanak iste, poručuje Milivoj Špika.
Tako dio odgovornosti snose i oni koji su svjesno prihvatili rad ‘na minimalcu uz kuvertu’, ali ni država nikada nije ozbiljno pokušala takvu praksu iskorijeniti, niti je osigurala pravedan i održiv mirovinski model. Danas, kada račun dolazi na naplatu, ističe BUZ, najniža mirovina postaje simbol kolektivnog neuspjeha, i vlasti i sustava.
Siromaštvo u starosti kao pravilo, a ne iznimka
Broj umirovljenika s najnižom mirovinom će još rasti ili će još dugo ostati izrazito visok, sve dok u mirovinu ne počnu odlaziti generacije koje su veći dio radnog vijeka provele u uređenijim uvjetima. No čekanje nije rješenje, smatraju u Bloku umirovljenici zajedno. Bez političke volje za promjenu formule usklađivanja, redefiniranje minimalne plaće i stvarnu zaštitu rada, siromaštvo u starosti ostat će, kažu, pravilo, a ne iznimka.
– Prva ozbiljna prilika za promjenu bit će parlamentarni izbori 2028. godine. Do tada, svaka rasprava o ‘rastu mirovina’ bez suočavanja s ovim činjenicama ostaje tek prazna retorika. Najniža mirovina nije sudbina, ona je rezultat političkih odluka, a političke odluke mogu se i promijeniti, zaključuju iz BUZ-a.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
