Papa Franjo – kamen spoticanja između liberala i konzervativaca

Vladimira Paleček
24. prosinca 2017.
Kolumne
A- A+

Franjo, prvi neeuropski papa u modernim vremenima i prvi isusovački papa, izabran je kao autsajder, pa je bilo izgledno da će u Vatikanu steći neprijatelje. No nitko nije predvidio koliko će ih biti te da će ga dio klera optuživati čak i za – herezu.

Foto: Flickr

Od trenutka kada je kardinal Jorge Bergoglio postao papa 13. ožujka 2013. godine, njegovi su potezi zaintrigirali svjetsku maštu: novi Papa vozio je Fiat, nosio sam svoje torbe, podmirivao vlastite račune u hotelima, oprao noge muslimankama izbjeglicama, a na pitanje o homoseksualizmu odgovorio: “Tko sam ja da sudim?” Gotovo preko noći osvojio je simpatije na sve četiri strane svijeta, a mnogi su se ponadali kako će upravo takav, ležerniji pristup novog Pape, donijeti toliko željeni dašak svježine u Vatikan. No danas, nakon gotovo pet godina njegova pontifikata, malo toga se zaista promijenilo. Stoga je Papa proteklog tjedna s oltara nemoćno zavapio: “Reformiranje Rima je poput čišćenja egipatske sfinge četkicom za zube.”

Izvan Crkve popularan, a unutar nje – kontroverzan

Naime, iako je izvan Crkve iznimno popularan zbog skromnosti i poniznosti, unutar Crkve papa Franjo je izazvao žestoku reakciju konzervativaca koji se boje da će podijeliti Crkvu. Smatraju kako je „okrenuo leđa“ Vatikanu – čiji je trebao biti „gospodar“ – u mnogim njegovim stavkama, pa uključujući i vanjski sjaj, taj eklatantan pokazatelj moći. Posebne kontroverze među konzervativcima izazvali su njegovi napadi na globalni kapitalizam i izražavanje želje za ponovnim preispitivanjem crkvenoga učenja o nerazrješivosti ženidbe i – seksualnosti. Čak toliko da jedan dio kardinalskog zbora vjeruje kako Papa koketira s herezom.

Prijelomni trenutak, čini se, bio je kada je iznio svoja stajališta oko razvoda braka te predložio da svećenici pričešćuju neke rastavljene i ponovno vjenčane parove, kao i nevjenčane parove koji žive zajedno. Mnogi ga oponenti od toga odgovaraju, no papa ne posustaje i tiho ustrajava na svome, unatoč rastućeg nezadovoljstva među konzervativcima. Prije tri mjeseca 62 nezadovoljna katolika, uključujući i jednog umirovljenog biskupa i bivšeg šefa Vatikanske banke, objavilo je otvoreno pismo koje je optužilo papu Franju o sedam posebnih slučajeva heretičkog poučavanja. A optuživanje aktualnog Pape za herezu tempirana je bomba. Crkva tvrdi kako papa ne može biti u krivu kada govori o središnjim pitanjima vjere, pa ako je u krivu, ne može biti papa. S druge strane, ako je ovaj papa u pravu, svi njegovi prethodnici moraju biti pogrešni.

U čemu je “papina nepogrešivost”?

Da pojasnimo, kada se govori o dogmi „papine nepogrešivosti“ ne misli se na njegovu bezgrješnost, jer su po crkvenu učenju svi ljudi grešni, pa i sveti Petar, niti da se Papa kod proglašenja posebne doktrine poziva na svoj položaj ili nekakvu tajnu moć. Papina nepogrešivost zapravo znači da Papa kao pastir svih kršćana snagom svog autoriteta definira kako neka vjerska doktrina treba biti prihvaćena od cijele Crkve. Liberalniji dio klera smatra kako papa Franjo zapravo ne predlaže revoluciju, već birokratsko prepoznavanje sustava koji već postoji – praksu da se pričešćuju i rastavljeni i ponovno vjenčani parovi – a možda je bitna za opstanak Crkve.

Jer, ako se pravila primjenju doslovno, nitko tko se razveo ne bi mogao ponovno imati seksualne odnose, što nije praktičan način da se osiguraju buduće generacije katolika. S više od milijardu vjernika, Katolička Crkva najveća je svjetska organizacija koju je svijet ikada vidio, a mnogi od njezinih članova su razvedeni ili nevjenčani roditelji. Kako bi vršila svoju misiju diljem svijeta, u velikoj mjeri ovisi o dobrovoljnom radu. No ako obični vjernici prestanu vjerovati u ono što rade, što ostaje? Čini se da papa Franjo to dobro shvaća.

*Komentar je stav autorice

Popularno
Copy link
Powered by Social Snap