[KOMENTAR] Tko je kriv za širenje zaraze? Unuci, bake, Stožer ili teoretičari zavjere…

Jasmina Grgurić
3. rujna 2020.
Kolumne
A- A+

Teoretičari zavjere koji tvrde da je korona izmišljena, apsurdne odluke Stožera civilne zaštite koje u praksi nemaju nikakvog smisla te neodgovorno ponašanje mladih prema djedovima i bakama uvjerljivo su tri najopasnije, a pritom i međusobno vrlo povezane pojave u jeku pandemije. Sve veće brojke zaraženih jasno pokazuju kako nitko tko pripada u te tri navedene skupine nije u pravu, jer da jest, ne bismo obarali rekorde iz tjedna i tjedan.

Foto: Unsplash

Kako to izgleda u praksi kada spojimo jednog tinejdžera, baku i odluke Stožera civilne zaštite? Luđe nego u romanu znanstvene fantastike, iako već postoji film “Zaraza” koji je još 2011. predvidio sličan scenarij kakvom svjedočimo danas. No, ne radi se tu opet o nikakvim Nostradamusovim predviđanjima, babi Vangi i kristalnim kugalama, nego jednostavnoj činjenici da sve zaraze funkcioniraju manje-više jednako. Ukratko, nije luda zaraza, nego smo ludi mi.

Možda baki ne bude ništa, ali što ako?

Dakle, 18-godišnjem Dariju bilo je ovo jedno dugo i toplo ljeto. Većinu vremena provodio bi kod kuće igrajući igrice na računalu, ali kao svaki mladi čovjek zaželio se malo akcije, društva, izlazaka i putovanja. S ekipom je tako otišao u Vodice pa se zabavljao u noćnim klubovima na plaži do ranih jutarnjih sati kada “pošten” svijet već ide na trčanje, tržnicu i plivanje.

Tamo negdje oko tri ujutro Dario više nije razmišljao koga grli i iz čije čaše pije. Nakon tjedan dana vratio se kući, oporavljao se spavajući tri dana i do prvog vikenda zaželio se izlaska. Pa subota je. Jedino, kafići sada rade samo do ponoći. Nema problema, jer iza ponoći on i ekipa preselili su se na klupicu u parku pijući loše njemačko pivo iz istih “bombi” od dvije litre. Njih desetorica čekala je da teta otvori vrata pekarnice nešto prije šest sati i proda im prve vruće bureke.

Drugi dan oko podneva valjalo bi pojesti nešto i sa žlicom. A gdje se bolje sa žlicom jede nego kod bake kojoj unuk s druge strane stola frfljajući od mamurluka širi kapljice inficirane virusom za kojega ne zna, jer je u naponu snage i nema simptoma. Možda baki ne bude ništa, ali što ako? Pitanje je to koje bismo si baš svi trebali postaviti. Svaki dan.

Svatovi bez vlakića kao selo bez crkve

Ipak, kako ne bismo svu krivnju svalili na mlade, idemo dalje. Kriva je i baka. Zašto? Pa ne sigurno zato što je mamurnog unuka ponudila pilećom juhicom, nego što je toga jutra bila na misi. Zapravo, super je stvar što je bakica bila na misi, ali nije super što joj je na istoj toj misi svećenik rekao da korona ne postoji, uz argument da ne poznajemo nikoga tko je od korone umro. Bakica je u to povjerovala i stekla svo povjerenje svijeta da je sigurna i zaštićena.

A najveći krivac je zapravo treći akter u ovoj priči, Stožer civilne zaštite. Ne znamo kako vama, ali njihove konferencije su za mnoge nešto poput praćenja utakmica svjetskog nogometnog prvenstva. Pratimo iduće poteze, čekamo rezultate, kada je dobro slavimo ih, kada nije brišemo njima pod. Iako su ti ljudi zapravo jedna fina krema od vanilije u načinu ophođenja i pameti, s obzirom čega smo se sve dosad nagledali u hrvatskom javnom prostoru, ipak griješe. Griješe, jer donose odluke koje nikakvog smisla ni mogućnosti primjene u praksi nemaju.

Uzmimo za primjer zadanu kvadraturu po osobi na plesnom podiju u svatovima. Pa vjeruje li itko da se to poštuje u stvarnosti? Pjeva li bend Zvonka Bogdana, Thompsona ili svira podlogu za sve popularniji “vlakić” sasvim je svejedno. Ili nošenje maski u autobusu? Pa da biste se u prenatrpanim vozilima hrvatskih autoprijevoznika zaštitili od virusa treba vam astronautsko odijelo, a ne neka jeftina promočiva krpa koju ionako svi drže ispod nosa. Ili im visi s uha. Ili je u ruci.

Četiri kvadrata po osobi, maske u kafiću i restoranu…

Pritom posebno oduševljavaju najnovije odluke Stožera propisane za tri županije. Najbolje je prošla Koprivničko-križevačka. Na svadbama ne smije biti više od stotinu (?!) ljudi, a u zatvorenim prostorima građani trebaju nositi maske. No, u Sisačko-moslavačkoj stvari su već malo kompliciranije. Sve smije raditi, ali se u svim zatvorenim prostorima okupljanja moraju organizirati tako da jedna osoba bude na četiri kvadratna metra (?!) površine. Da, dobro ste čuli i ne znamo kako je to i gdje moguće. Pa neki ljudi žive u manjim sobama od toga.

Ali pravo zakucavanje s mjerama dogodilo se u u Požeško-slavonskoj županiji u kojoj, pazite sad, građani u kafićima i restoranima moraju nositi maske dok ne konzumiraju hranu i piće. Očito naši epidemiolozi smatraju kako je vrlo higijenski kod svakog zalogaja i gutljaja rukama skidati i stavljati masku ili misle da prvo treba pojesti i šutjeti pa onda staviti masku i pričati sa prijateljima za stolom. Stvarno ne znamo, ali čekamo da i o tome netko snimi film uz prijedlog da to svakako ne učini u Švedskoj, nego u Hrvatskoj.

_____________________________________________

*Komentar je stav autora