Uskrsni običaji: Dok izrađuju ukrase, naše umirovljenice prisjetile se kako se nekada slavio Uskrs

One možda ukrase neće kupiti u trgovačkim centrima, ali svakako će ih znati izraditi te se pritom prisjetiti običaja nekadašnjeg vremena u kojem se još i manje imalo, ali kvalitetnije slavilo. Riječ je dakako o našim majkama i bakama, a da je tomu doista tako uvjerile su nas iznova sposobne i vedre umirovljenice. Čaroliju ručnih radova, uz sjećanje na davne Uskrse, otkrile su nam kroz druženje na radionici u Domu za starije i nemoćne osobe u Sisku.

Heklane kokoši, pijevci od filca, svilenim koncem izvezeni prigodni motivi, neizostavna šarena jaja te mnogi drugi ukrasi uveli su nas u čarobni svijet radionice sisačkog Doma za starije i nemoćne osobe. No, starost i nemoć u njoj se tjeraju stvaranjem, razgovorom i dobrim raspoloženjem. Svoja znanja i sjećanja prenijele su nam umirovljenice Vera, Ivanka, Ana, Hilda, Milka i Janica.

Sitne poklone pronalazile u gnijezdu

– Vesti sam naučila u djetinjstvu, negdje sa šest godina, a radili smo to u školi. Na ručnom radu učili smo praviti rupice, dugmiće… Inače sam muški krojač po zanimanju. Sve što se da heklati s iglom, to sve mogu. Štrikam, šlingam, svašta, a ovdje ako ičeg imam onda je to vrijeme. Na spomen Uskrsa naviše se sjećam ribanja podova. Za to sam bila zadužena nakon što bi se spekli kolači. Jaja smo farbali s ljuskom od luka i travom. Boja nije bilo, a po njima smo crtali štapom i voskom. Sada ruke više ne slušaju, linija ode u krivo, kaže kroz smijeh Vera Čolak.

S umirovljenicom Ivankom Gobac dijelila je školske dane, a nakon toliko godina život ih je iznova spojio u staračkom domu. Nije im nikad bilo, kažu, ljepše nego sada. Razlog tomu svakako je taj što se u aktivnosti poput ove rado i često uključuju. Sve što izrade, pokazat će i prodati, a novac utrošiti na nabavu novih materijala.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Sjećaju se kako su na uskršnje jutro sitne poklone pronalazili u gnijezdu koje se izrađivalo od cigle, a punilo travom i cvijećem u dvorištu. Košarica poput ovih danas, nije bilo.

Umivanje s laticama i paljenje krijesa

– Tata mi je bio lovac i kada bi se vratio, kazao bi kako je u šumi sreo jednog zeca koji je rekao da će doći i donijeti nešto. Jednom su baš živog zeca stavili u to gnijezdo, što je za nas djecu bilo neopisivo veselje. Pokloni su se sastojali od vrećice bombona i ofarbanog jajeta. Igračke su tek došle kasnije, a spavalo se nije već od ranog jutra jer bi se čekalo zeca, prisjeća se običaja Hilda Blagović.

No, da ne bi sve ostalo na zabavi, išlo se i na misu, a trpeza je bila više nego skromna. Pekle bi se dvije vrste kolača, najčešće gibanice. Šunka i jaja nisu se jeli samo za doručak, nego danima za sve obroke. A francusku salatu mijenjala bi ona od graha. U nekim se pak krajevima u rano uskršnje jutro palio krijes.,čime bi započinjalo cjelodnevno slavlje. Cvjetna nedjelja počinjala bi umivanjem u bunarskoj vodi ispunjenoj laticama cvijeća, a djevojke koje bi imale momka za kojeg mama nije smjela znati, čekale bi da on potajno ostavi pisanicu na prozoru.

Pletene kokice spretne Milke

– Pletem kokoši, napravila sam ih ove godine manje nego inače, svega sedam jer se kasno počelo s pripremama. Mogla sam i više. Kada radim cijeli dan, uspijem napraviti dvije, ali jedna bi bi bila uvrh glave. Heklam još od djetinjstva pa me i brzina još služi. Znam i štrikati, ali ovo mi je najdraže, odmara me i opušta mi živce. Ideje se stvore, međusobno si dodajemo ukrase i nadopunjavamo se, kaže Milka Štajdohar.

A heklali su se i šareni uzorci “iz glave” kojima su se onda oblačila jaja. Debele crvene, filcane pijevce izrađuju još od lani, a sve što su u veselju izradile umjetnički će posložiti, ovih dana predstaviti i nadaju se, što više – prodati.