Nakon 39 godina radnog staža, mirovinu čeka u pučkoj kuhinji

Brojni umirovljenici u mirovinu neće sa svoga radnoga mjesta, nego burze rada. Među njima je i Duško Miščević koji već tri godine prima 1.200 kuna naknade za nezaposlene, od čega školuje kći. Po pomoć moraju stoga i do pučke kuhinje. Rješenje problema vidi u mirovini, u koju će za koji mjesec.

Sudbina 64-godišnjeg Siščanina Duška Miščevića, nezaposlenog oca troje djece, od kojih se jedno još uvijek školuje, malo je za reći, potresna. Idućem rođendanu veseli se vjerojatno više nego bilo koji budući umirovljenik. Naime, on svoju mirovinu čeka na burzi rada te u redu za pučku kuhinju. Kraj s krajem ne može spojiti, iako ima 39 godina radnog staža, dok je tri godine proveo u Domovinskom ratu.

“Od idućeg mjeseca imam uvjete za mirovinu, upravo sam riješio svu potrebnu papirologiju. Kombinirat ću radni staž, kojeg imam 39 godina, kao i tri godine provedene na ratištu, koliko su mi priznali. Za sada još ne znam kolika će mi biti mirovina, ali rekli su mi da bi trebao imati puni staž. Iduće godine punim 65 godina, tako da bi mirovinu mogao početi dobivati od siječnja. Sada živim od 1.200 kuna s biroa na kojem sam već treću godinu” – priča nam Duško.

Radni je vijek proveo u Metalingu, ali firma je propala nakon čega je završio na burzu rada.

Imaju mirovine, ali svaki dan u pučkoj kuhinji čekaju ručak

“Nismo dobivali plaću, davali su nam po 500 kuna. I tako tri godine. Zaostaci nam nisu isplaćeni nikada. Hvala Bogu, kreće mirovina, samo da to uzmem pa sam miran. Troje djece imam, kći mi se još školuje i upravo završava za frizera. Nadam se da je čeka posao, ali to se nikad ne zna… Čim dobijem naknadu s biroa, dam joj da ima za pokaz. Volio bih da mogu više” – dodaje nekadašnji radnik i hrvatski branitelj.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Kako od 1.200 kuna on i kći ne mogu preživjeti mjesec, pomoć je bio prisiljen potražiti u pučkoj kuhinji sisačkog Caritasa. Gladni stoga, kaže, nisu.

“Snalazimo se eto kako, nikako. Režije ne mogu plaćati, jer nemam od čega. Za struju ako skupim platim, ako ne, platim dio. Sigurno ću imati ovrhu na mirovinu, ali opet ću dobivati više nego s biroa. Muči me i stambeno pitanje, jer sam kao nezaposleni branitelj u stanu od Grada Siska iz kojeg me pokušavaju iseliti. U tom sam stanu 25 godina i istjerati me ne mogu. Pritišće me sa svih strana” – zaključuje Duško Miščević.