Hrvat živio 40 godina u Južnoafričkoj Republici: Mirovina mu se sada isplaćuje jednom godišnje

Željko Čurčić živio je i radio 40 godina u Južnoafričkoj Republici, gdje je zaradio i mirovinu. Usred pandemije koronavirusa, odlučio se vratiti u Hrvatsku, no zanimljivo je da mu se mirovina ne isplaćuje mjesečno kao što je to inače slučaj, nego samo jednom na godinu.

Vjerovali ili ne, ima Hrvata koji su u potrazi za boljim životom u 80-im godinama prošloga stoljeća otišli u – Južnoafričku Republiku. Jedan od njih je i Željko Čurčić, koji je sa svojom suprugom stigao iz u JAR 1981. godine kao 27-godišnjak pun znanja o strojobravarskom zanatu.

Standard života bio je nevjerojatan

Nije trebalo dugo da se srede svi papiri i da nađu poslove. Dok je Željkova supruga radila u računovodstvu, Željko je radio na izgradnji prvog nuklearnog reaktora u JAR-u.

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

Provjerite ponudu

– Standard života bio je tada, jednom riječju, nevjerojatan. Istina, radilo se mnogo, od 7 ujutro, do 5 sati popodne, no rad je bio adekvatno plaćen, a firma mi je dala i službeni auto, karticu za gorivo i niz drugih pogodnosti. Plaće su tamo, u to vrijeme, bile dvostruko veće nego, primjerice, u Njemačkoj, dok su troškovi života bili znatno manji pa smo, iako smo krenuli od nule, napredovali jako brzo, objašnjava Željko za Večernji.hr.

Na primjer, Željko je novi automobil mogao kupiti nakon šest mjeseci plaće, a stambeni kredit za prvu kuću u Cape Townu, otplatili su za sedam godina. U međuvremenu je radio i u tvrtki koja je proizvodila dijelova Mercedesova vozila, a kasnije je bio i menadžer u jednoj tvornici.

Zdravstveno plaća svatko za sebe

Željko se pet godina nakon smrti supruge i usred pandemije odlučio vratiti u Hrvatsku. Svoju je mirovinu tako zaradio u JAR-u, no kako kaže, ona mu se ovdje ne isplaćuje mjesečno već godišnje. Istaknuo je da se tamo za mirovinu izdvaja 12 posto plaće, od čega sedam posto daje tvrtka, a pet posto radnik.

– Ono po čemu se razlikuje Hrvatska i JAR je i to što tvrtke tamo nemaju ništa sa zdravstvenim osiguranjem svojih zaposlenika. Svatko ga plaća sam, no za mjesečni iznos od 300-tinjak eura, što, s obzirom na tamošnje plaće, nije mnogo, pokrivene su apsolutno sve zdravstvene usluge. Čitav zdravstveni sustav im funkcionira besprijekorno, nema lista čekanja, a na red za operaciju dolazi se za dan do dva, rekao je Željko

Iako to sada zvuči bajno, Željko kaže da je danas vrlo teško, ako ne i nemoguće, tamo dobiti posao. Situacija se u potpunosti promijenila, a dodaje i da je sigurnosti uopće nema, kako na ulici, tako ni u vlastitom domu. Kriminal i razbojništvo su tamo neizbježan dio života.