Stanko Šarić: Nadam se dobrom zdravlju i radu do kraja jer od mirovine je nemoguće živjeti

Tatjana Pacek
31. srpnja 2021.
Priče
A- A+

Frontmen Najboljih hrvatskih tamburaša ne skriva ogorčenje odnosom politike prema starijim ljudima. Ima pjesmu “Sve ću prodat sutra”, o očaju ljudi koji stiješnjeni lošim društvenim procesima moraju prodavati djedovinu u bescijenje. Raspričao se i o sjećanjima na preminule velikane, Fabijana Šovagovića i Ivu Gregurevića

Stanko Šarić, Foto: Privatni album

– Sve češće se nađem u situacijama kad se obazrem i shvatim kako sam najstariji među nazočnima, što me na trenutak zabrine. Vjerujem da se svi malo bojimo starosti, pa nam je, sresti stariju osobu, koja još dobro i zdravo izgleda, utjeha i nada – rekao nam je Stanko Šarić.

Frontmena “Najboljih hrvatskih tamburaša” ili nekadašnjih “Zlatnih dukata” veseli vidjeti stariju osobu u dobroj psihofizičkoj kondiciji. I obrnuto. Žalosti ga i brine kad vidi nekog tko ima poteškoće u tom smislu. Ima nekolicinu poznatih ljudi, starijih od sebe s kojima se povremeno nalazi i druži. Dragocjeno mu je, govori, provesti vrijeme u razgovoru s njima, čuti njihova iskustva i spoznaje o raznim temama, shvatiti kako uz preduvjet dobrog zdravstvenog stanja, život može biti zanimljiv i sadržajan i u poznim godinama.

I kao mlađi je volio družiti se i raditi sa starijima od sebe. Na njihovom albumu ‘Slavonijo, biseru Hrvatske’ iz 2010. je pjesma posvećena Fabijanu Šovagoviću ‘Što te Sokol nije volio’. Velikana, priča, pamti po sjajnoj predstavi “Sokol ga nije volio” koju je 80-ih puno puta gledao. Volio je i veličanstveni istoimeni film koji, što ga češće gleda, svaki put ga sve dublje emotivno “razvali”.

– Sjećam se i neformalnih situacija sa šanka u pauzama predstava, druženja nakon nekih zajedničkih nastupa kada bi Šovo odigrao segment monodrame Đuka Begović, a mi svirali. Zaista mi je drago što smo, zahvaljujući pokojnom autoru Siniši Doronjgi snimili pjesmu “Što te Sokol nije volio”. Ponosimo se njome i rado sjetimo velikog i nezaboravnog Šove. Još mi je draže kad vidim kako i naša publika prepoznaje tu namjeru i s velikim žarom zapjeva ovu pjesmu s nama. Žele iskazati poštovanje ovom izuzetnom čovjeku i uspomeni na njega. Vjerujem da se mnogi sjećaju i njegove suze u video spotu za pjesmu “Ne dirajte mi ravnicu”, a naravno sjećam se i njegovih mnogih sjajnih filmskih uloga – govori Šarić.

Najbolji hrvatski tamburaši s Ivom Gregurevićem, Foto: Privatni album

Nikad neće prežaliti što nije prihvatio poziv na piće još jednog velikana, Ive Gregurevića. Ivo ga je nazvao 27. prosinca 2018., na dan svetog Ivana, njegov imendan i pozvao ga na piće. Šarić se pravdao kako i njegov sin Ivan slavi rođendan i ne može napustiti obiteljski ručak priređen tim povodom.

 I danas žalim što sam odbio poziv na piće s Ivom Gregurevićem

– Na žalost Ivo je nekoliko dana poslije preminuo. Ostavio je za sobom mnoge ožalošćene prijatelje i obožavatelje. Imao sam čast, zajedno s kolegama, surađivati s njim, ostale su neke nerealizirane ideje koje sam želio provesti s njim. Ostala nam je i prekrasna uspomena njegovim gostovanjem u video spotu za pjesmu “Sve ću prodat sutra”. Drago mi je što je kadar iz tog videa inspirativno djelovao na njegovog velikog prijatelja akademskog kipara Antu Jurkića i prema njemu je izradio Ivinu figuru koja je postavljena u njegovom rodnom mjestu – kaže Stanko.

Iako je već godinama rame uz rame s najvećima, rado se sjeti svojih početaka. Smatra da je uvijek imao podršku starijih kolega, razumijevanje za njegovu nevještost. Takvo što, priča, puno znači i uvijek je dobrodošlo. Sjeća se da im je pristupao sa strahopoštovanjem, bio pod dojmom njihovog medijskog odraza. Nakon što su se s vremenom bolje upoznali, kroz zajedničke nastupe i eventualnu suradnju poštovanje je bilo izraženije.

– Sada kad sam u ozbiljnim godinama i pri kraju radnog vijeka priželjkujem si što manje mladih kolega koji su eventualno razočarani sa mnom. U odnosu na onaj prvi dojam – kaže.

Njegov pjevački uzor bio je Zvonko Bogdan. Tamburašku glazbu je zavolio zahvaljujući njegovim jedinstvenim interpretacijama, a dodatno, smatra, treba istaknuti i njegov autorski doprinos glazbenoj kulturi prožet ljubavlju prema ravnici, šokačko-bunjevačkom podneblju u kojem je rođen i o kojem sjajno pjeva. Svojim pjesmama je, smatra Šarić, pridonio percepciji vojvođanskih Šokaca i Bunjevaca među Hrvatima više od svih službenih hrvatskih politika u novijoj povijesti.

Stanko Šarić surađivao je i s Goranom Bregovićem, Foto: Privatni album

– Zvonka sam više puta sretao, pratio njegove nastupe, pokoji put smo i zajedno nastupali. Želim mu još puno novih pjesama i nastupa! U proteklim ratnim vremenima osjećao sam potrebu pomoći mu, pretpostavljajući kako u tim okolnostima nije bilo jednostavno živjeti i raditi. Na žalost, nisam mogao ništa posebno učiniti. Drago mi je da je još uvijek dobrog zdravlja i nadam se njegovim novim pjesmama i nastupima – govori Šarić.

Kao i momci iz benda, i Stanko je socijalno osviješten. “Sve ću prodat sutra” pjesma je koja govori o rasprodaji djedovine. Tu je i ‘Pismo Vukovaru’. Autor Mario Vestić u njoj progovara u ime svih ljudi nezadovoljnih društvenim pojavama nakon Domovinskog rata, sjajne pobjede hrvatske vojske nakon kojih imamo mnoštvo razočaranih ljudi.

U meni se budi strah čim pomislim na visinu mirovine

– “Sve ću prodat sutra” više govori o očaju koji se uvukao u srca ljudi koji stiješnjeni lošim društvenim procesima slute tragediju i nužnost prodaje svoje djedovine zato što je to jedino rješenje. S druge strane sve to je obezvrijeđeno u bescjenje, a samo uspomene su vrjednije od bilo koje tržišne cijene. Sve to je prepoznao i u stihu izrekao mladi i talentirani autor Hrvoje Bogutovac – priča Stanko.

Vjeruje da je svatko od nas socijalno osviješten. Zato ga i žalosti što političke strukture često provode razočaravajuće politike, ponekad apsurdne. I što zanemaruju ljude koji su proveli životni vijek uplaćujući doprinose u mirovinske fondove da bi sad primali sramotno male mirovine. S druge strane, ističe, bogato nagrađuju pojedine privilegirane skupine što izaziva veliko nezadovoljstvo kod ljudi. Grozan je, dodaje, osjećaj gledati niske mirovine od kojih je nemoguće preživjeti. U njemu se, kao i u svim budućim umirovljenicima, budi strah, svjestan je da i njega očekuje isto.

– Vidimo da se u novije vrijeme i virusi brinu za opstojnost mirovinskih fondova, to onim žilavijima i otpornijima daje nadu u možda bolju mirovinu, s obzirom na to da će nas virus prorijediti pa u fondovima ostaje više novca za preživjele, uz pretpostavku da ih ponovno netko ne opljačka što je u našim okolnostima uobičajeno – govori.

Do njegove mirovine ima još četiri godine. Svjestan je da će biti nedostatna za preživljavanje, pa o njoj ne razmišlja.

Stanko Šarić i njegovi Najbolji hrvatski tamburaši, Foto: Promo

– Mogu se samo nadati dovoljno dobrom zdravlju kako bih zarađivao u ovom poslu do samog kraja. Bez toga će biti nemoguće živjeti – kaže.

I kao da sve to nije dovoljno, još postoje i ljudi koji ne uče djecu koliko je važno poštovati starije. Ne sviđa mu se to. Ponekad, priča, i okolnosti življenja utječu na detalje u ponašanju. Primjerice, pojašnjava, na selu je uobičajeno svakog pozdraviti zato što se uglavnom svi poznaju međusobno. U gradskom načinu života ne pozdravljaju se ni susjedi koji žive vrata do vrata, često se niti ne poznaju. Rođen je 1960., u slavonskom selu Štitar, u vrijeme kad nije bilo prostora za velike nježnosti. Roditelji su mu naporno radili seoske poslove na zemlji i oko stoke, a Stanko je sudjelovao već kao dječak.

I supruga i ja preboljeli smo koronu, imali smo lakši oblik

– Djed po ocu Đuro, je relativno rano preminuo, u 66. godini života. Vrlo malo slika mi je ostalo od njega u sjećanju, provodio je većinu vremena na okolnim pašnjacima čuvajući svinje. Pokojna baka Manda, očeva majka, je najviše vremena bila s nama djecom, ona je ostavila najviše traga u smislu odgoja na mene i moje tri sestre: Martu, Katu i Mariju. Otac je, na žalost, preminuo u još mlađoj dobi od djeda u 63. godina, a majka je, hvala Bogu, još živa i čuva rodni prag, zbog čega sam jako sretan – priča.

Pandemija je katastrofalno ugrozila kompletnu glazbeničku populaciju, pa tako i njihovu. Imali su, govori, sreću odsvirati nekoliko svirki koje su im pomogle preživjeti ovo teško vrijeme. Nije to ni iz daleka usporedivo s uobičajenom razinom posla i ostvarenih prihoda. Djelomično su im pomogle i subvencije vlade. Koronu su i on i supruga preboljeli, imali su lakši oblik. Šarić se nada kako im je to dalo privremeni imunitet do cijepljenja. Nada se, sad kad su mjere popustile, da će u drugom dijelu 2021. objaviti revitalizirani album “Hrvatska pjesmarica”, zatim album “Domovina u pjesmama vol. 2”.

– Zbog pandemije nismo dovoljno dobro promovirali naš novi album “21 lice ljubavi” objavljen krajem prošle godine i napravljen potpuno novim aranžmanskim pristupom, autora Denisa Špegelja. Nadamo se kako ćemo u tom smislu uspjeti učiniti više do kraja godine. Priželjkujemo i da se trend s upisivanjem angažmana u kalendar nastavi, bez otkazivanja i novih zatvaranja – završava.

Popularno
Copy link
Powered by Social Snap