Nama zatvara vrata nakon 140 godina: ‘Sramota grada, odlazi nešto što vrijedi’
Robna kuća Nama u Zagrebu nakon 140 godina duge trgovačke tradicije prestaje s radom. Povodom zatvaranja do 13. veljače trajat će rasprodaja svega što se nudilo. Mnogima je žao što najpoznatija robna kuća zatvara svoja vrata, a umirovljenica Marinka rekla je kako bi voljela da se Nama nikad ne zaboravi jer se u njoj ‘živjelo, radilo, poštivalo i usluživalo’.
Nama | Foto: Mirovina.hr
Robna kuća Nama u zagrebačkoj Ilici zatvara svoja vrata. Na Facebooku su Zagrepčankama i Zagrepčanima zahvalili na vjernosti tijekom dugih 140 godina. Mnogi su zbog zatvaranja ovog simbola Zagreba izrazili žal. Povodom zatvaranja, u robnoj kući od ponedjeljka pa do 13. veljače traje rasprodaja.
‘Neke priče traju desetljećima i ostaju u sjećanjima’
– Neke priče traju desetljećima. I ostaju u sjećanjima, kroz male rituale, poznate izloge i putove kojima smo prolazili gotovo bez razmišljanja. Ova se priča polako privodi kraju, ali želimo je završiti onako kako je i živjela, s vama. Hvala vam na povjerenju, vjernosti i svim zajedničkim godinama. Povodom zatvaranja robne kuće Ilica, ostvarite -30% na rasprodaji, istaknuli su iz Name.
Podsjetimo, vlasnici Name postali su Banovići iz Splita u čijem vlasništvu je lanac optika. Grad Zagreb imao je priliku kupiti robnu kuću, ali do toga na kraju nije došlo, iako su se mnogi nadali da će simbol glavnog grada možda na kraju preuzeti gradska vlast. Što je rekla gospođa Tatjana koja u Nami radi već 40 godina i uskoro će u mirovinu, možete pročitati ovdje.
‘Voljela bih da se Nama nikad ne zaboravi’
– Sramota grada, odlazi nešto što vrijedi. Što je simbol grada, što se mene tiče, oduvijek jer otkad znam za sebe Nama postoji. A imam preko 50 godina! Tuga prevelika, ali kud sve tud i to, Bože pomozi, istaknula je Ranka dok je umirovljenica Koraljka kazala da se ovo nije smjelo dogoditi, da ode još jedan identitet grada.
Gospođa Marinka komentirala je kako je u Nami učila, radila i onda otišla u mirovinu. Ističe da je tako preživjela stečaj, štrajkove, odstrijele, preseljenja iz kuće u kuću. Mišljenja je da je netko davno prije htio ugasiti Namu, a da sada dovršava svoj naum.
– Voljela bih da se Nama nikad ne zaboravi. U njoj se je živjelo, radilo, grijalo, rashlađivalo, nadasve poštivalo, usluživalo i to sve na jednom mjestu, kazala je umirovljenica Marinka.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
