Suhomesnati proizvodi: Problematični su iz više razloga, a manje su štetni domaći
Suhomesnati proizvodi poput slanine, kobasica, pršuta i kulena prije su bili način očuvanja mesa. Današnji industrijski proizvodi imaju puno soli, zasićenih masnoća i konzervansa i upravo to ih čini problematičnima za stalnu konzumaciju. Preporuka je jesti ih do dva puta tjedno, ali u manjim količinama.
Nutricionistica o suhomesnatim proizvodima | Foto: Privatna arhiva/Pexels/Canva
Slanina, kobasica, pršut i kulen često se nađu na našim tanjurima. Ukusni su i nije ih loše pojesti ponekad, ali bitno je biti umjeren. Prije su suhomesnati proizvodi bili način očuvanja mesa u vrijeme bez hladnjaka. Nekada je bilo drugačije, dok današnji industrijski proizvodi često sadrže puno soli, zasićenih masnoća, nitrata i nitrita, točnije konzervansa koji produljuju trajnost i zadržavaju boju. Što je od suhomesnatih proizvoda ‘manje štetno’ i koliko ih često konzumirati rekla nam je magistra nutricionizma Margita Zlatić Crnković.
Problematičnima ih čine konzervansi
Suhomesnate proizvode uz visoku energetsku gustoću, problematičnima za učestalu konzumaciju čine upravo konzervansi. Manje su štetni oni koji su domaće pripreme, bez dodataka nitrita i fosfata, od čistog mesa s manjom količinom masnoće, umjereno posoljeni i dimljeni na tradicionalan način, bez dima iz tekućine te s minimalnim aditivima.
– Primjerice, tanko narezani pršut ili domaća panceta u malim količinama mogu povremeno biti dio obroka, uz puno povrća i integralnog kruha. Redovita i prekomjerna konzumacija suhomesnatih proizvoda može povećati rizik od povišenog krvnog tlaka zbog soli. Može povećati rizik od srčanožilnih bolesti i povišenih masnoća u krvi, karcinoma debelog crijeva zbog nitrita i spojeva nastalih pri dimljenju te poremećaja bubrega, osobito kod starijih s već smanjenom funkcijom bubrega, objasnila je magistra nutricionizma Zlatić Crnković.
Dovoljno ih je konzumurati jedan do dva puta tjedno
Preporuka je da suhomesnati proizvodi budu povremena namirnica, otprilike jedan do dva puta tjedno i to u manjim količinama (30–50 grama), kao dodatak obroku, ali ne kao glavni izvor proteina. U danima kad se konzumiraju, treba smanjiti unos soli iz drugih izvora i osigurati dovoljno tekućine, povrća i voća. Dakle, suhomesnati proizvodi nisu zabranjeni, ali ih treba promatrati kao začin tradiciji, a ne temelj prehrane, kako je pojasnila nutricionistica.
S druge strane, mediteranska prehrana temelji se upravo na umjerenom unosu proteina životinjskog podrijetla. Njezin glavni fokus je na svježim, cjelovitim namirnicama biljnog podrijetla i zdravim masnoćama, dok se crveno meso jede rijetko i u malim količinama. Detaljnije o mediteranskoj prehrani smo pisali u ovom tekstu.
Pridružite se našoj Viber zajednici i prvi saznajte sve informacije.
