Umirovljenica Anica bez struje i vode živi svega 200 metara od Trga bana Jelačića
Preživjela je i dolazak prognanika i izbjeglica, upravljanje zgradom od strane katoličke udruge, a sada čeka deložaciju nakon što je objekt denacionalizacijom vraćen vlasnicima. Jako tužna priča iz srca Zagreba…
Foto: Youtube screenshot
Život bez struje i vode u 21. stoljeću je nezamisliv, a ipak su na njega osuđeni milijuni nesretnika diljem svijeta. Nevjerojatno je da tako što postoji u srcu Zagreba, svega 200-tinjak metara od Trga bana Jelačića, piše RTL.
Umirovljenica Anica Vincelj tako živi već osam godina. Kao djelatnica bivše JNA, doselila je u hotel za samce 1986. godine. Za vrijeme Domovinskog rata bila je na raspologanju MORH-a, no nije riješila stambeno pitanje. Zgrada u kojoj je ostala i gdje trenutačno živi prelazila je iz ruke u ruku, da bi naposlijetku bila vraćena vlasnicima, kojima je u komunizmu bila oduzeta.
Stručnjak za preživljavanje
U zagrebački park Zrinjevac odlazi nekoliko puta na dan. “Po vodu odlazim dva puta dnevno, ako perem veš. Ako ne perem, onda svaki drugi treći dan. Odjednom uzmem po 30 litara vode”, kaže za RTL.
Skromna i vedra 65-godišnja umirovljenica ugostila je ekipu RTL-a u svojoj sobi koja se sastoji od 35 kvadrata, a u njoj živi preko dvadeset godina.
Budući da je zgrada u katastrofalnom stanju, susreće se s brojnim problemima.
“Narkomani su se posvađali oko jedan sat u noći, a na smeće su koje se nalazi u prizemlju bacili valjda opušak od cigarete, ubrzo su došli vatrogasci. To je toliko dima bilo. Ja sam istrčala van na terasu jer nisam mogla dalje. A onda su vatrogasci sve prozore porazbijali da taj silni dim izađe van”, kazala je Anica.
Hotel u Jurišićevoj počeo je gubiti svoj sjaj početkom Domovinskog rata, prisjeća se. Za svoju sobu potpisala je ugovor o najmu koji je plaćala pet tisuća dinara, a onda je počeo rat.
Nakon rata, dugo nije mogla naći posao, da bi se zaposilila u Ministarstvu obrane. Radila je samo devet mjeseci, a onda je dobila otkaz kao višak.
MORH zgradu dao Hrvatskom katoličkom zboru “MI”
U burnim devedesetima zgrada je služila kao mjesto u kojem su se zbrinjavali prognanici i mala djeca.
Od 1992. godine do 2016. godine za upravljanje zgradom brinuo se Hrvatski katolički zbor “MI”. Za to vrijeme je zgrada bila dom za djecu poginulih hrvatskih branitelja i za slabijeg imovinskog stanja.
Struju i vodu su isključili 2010. godine, nakon što ih je šokirao račun od 165 tisuća kuna za vodu. Sudskim su putem kasnije dokazali da je za dug odgovorna obližnja tvrtka koja im se ilegalno spojila na vodu.
“S obzirom na tako visoko dugovanje, mi smo bili prisiljeni privremeno obustaviti funkcioniranje doma”, kaže odvjetnik Hrvatskog katoličkog zbora Denis Bajs.
Iz vodoopskrbe su RTL-u potvrdili kako duga više nema. Po tome bi Anica mogla imati struju i vodu, ali njezin status je nejasan zbog toga što dokument na osnovu kojeg stanuje tamo datira iz bivše države.
Iz Ministarstva državne imovine kažu kako oni već pet godina nemaju ništa sa zgradom u Jurišićevoj. Dvoje Austrijanaca i jedan Zagrepčanin su nakon dugogodišnjeg spora postupkom povrata oduzete imovine dobili zgradu nazad. Anica kaže kako joj se jedan od vlasnika jednog dana pojavio na vratima.
“Bacio mi je nekakvi dokument i kazao mi je da bi me po tom dokumentu MORH trebao maknuti iz zgrade, na što su iz MORH-a rekli da nemaju nikakve veze s tim. Da je sve na Ministarstvu državne imovine. Onda sam otišla u ministarstvo. Tamo su rekli da ni oni nemaju ništa sa mnom jer, kažu, to je vlasnik preuzeo”, ispričala je Anica.
“Premijer kaže da svi imamo ljudska prava…”
Nejasno je što će biti sa stanovitom gospođom Anicom, koja živi od 2.500 kuna mirovine. Da živi u centru grada podsjeća ju jedino telefon, čije se zvonjave polako počinje bojati.
“Ne znam do kad ću biti u ovakvoj situaciji, strah me… Zaista ne znam. I dokle će se to sve vući. I kako će završit. Jer to što je meni vlasnik rekao, da će me sudski izbaciti, to bi bilo meni u korist. Jer me se ne bi moglo izbaciti na cestu”, kazala je Anica.
U slučaju deložacije, nada se kako će ju zaštititi nadležni Centar za socijalnu skrb.
“Strah me biti u ovoj zgradi, svako malo se nešto ruši. I eto, to vam je današnjica. I naš premijer kaže da imamo svi ljudska prava. Da su oni osjetljivi na problem”, dodala je Anica.
