Ovi umirovljenici ne leže na kauču, zajedno se uspinju, druže i uživaju u prirodi
Kada čujemo riječ umirovljenik, često pomislimo na usamljenu osobu koja vrijeme provodi na kauču gledajući sapunicu ili kuhajući za štednjakom. Da su to samo stereotipi dokazuju riječki umirovljenici koji se svakog utorka u velikom broju okupljaju i sa štapovima za hodanje kreću u kilometrima dugu šetnju prepunu uspona, ali i prirodnih ljepota i druženja.
Riječi umirovljenici hodaju svaki tjedan (Snimak zaslona/RTL)
Sami za sebe kaži da su “riječki penzići” a problema s godinama i etiketama nemaju baš nikakvih, jer oni prkose svim stereotipima. Još jedan sunčani utorak iskoristili su kako bi se sa štapovima za hodanje uputili u kilometrima dugu, zahtjevnu šetnju poviše nekadašnje Tvornice papira.
Svoj već uobičajeni pohod započelo je njih oko 50 zajedničkim zagrijavanjem na trgu. Štapove koriste i za uvodnu tjelovježbu i razgibavanje, a sve pod budnim okom pripadnika Civilne zaštite i poštivanje propisanih epidemioloških mjera.
”Pozdravljamo svaki vid rekreacije, pogotovo ovaj, normalno uz poštivanje mjera”, rekla je za RTL pripadnica Civilne zaštite Grada Rijeke, Anita Bistričić.
Dok jedna grupa odlazi u šetnju kroz grad do riječkog lukobrana, druga kreće na zahtjevniju turu. Kroz Ružićevu ulicu idu stopama riječke industrijske baštine. Prolaze kraj stare Tvornice papira, ali to je tek lagani početak. Iza starih zdanja krije se čudesna priroda i sve zahtjevniji teren.
Umjesto zbog napora, bez daha ostaju jedino tek uslijed prirodnih ljepota, jer u dobroj su formi.
”Uživam jako puno, išli smo i asfaltom i uzbrdicom i kroz šumu i prekrasni predjeli”- kazala je Barica Pežak iz Rijeke.
Marko Josipović na nordijsko se hodanje odvažio u 78. godini, sa dijabetesom i jednim bubregom.
Tamošnja Matica umirovljenika nabavila je štapove za svoje članove, a na raspolaganju imaju i instruktora. Nordijsko su hodanje uveli još u rujnu i tako će se do ljeta.
Prilikom ove šetnje prešli su 7.518 koraka, 5.262 metra, prosječno su hodali 3,5 kilometra na sat, a za sve im je bilo potrebno oko sat i pol. Za dobru kondiciju, zdravlje i raspoloženje – dovoljno!
