Ispovijest 89-godišnje umjetnice: “U trećoj dobi ne postoje pravila”

Josip Mihaljević
13. siječnja 2019.
Novosti
A- A+

Natalie d’Arbeloff ove godine proslavit će 90. rođendan. I dalje radi na puno radno vrijeme kao umjetnica. Puno je razmišljala o tome zašto stariji ljudi često skrivaju svoju dob i došla do zanimljivog zaključka. Ljudi to ne rade zbog sebe, nego zato što društvo ima stereotipe ne samo o starosti, nego i o starijim ljudima.

umjetnica

Foto: Natalie d’Arbeloff | Youtube screenshot

“Posljednjih 30 godina, izbjegavala sam spominjati svoj datum rođenja bilo gdje ne postoji birokratska, medicinska ili zakonska obaveza. U svim društvenim interakcijama, izbjegavala sam tu temu.

Ako me netko direktno pita koliko sam stara, moj odgovor je: taština. To je istina, i zašto ne bih tako odgovarala? Imam razloga biti tašta. Još uvijek radim na puno radno vrijeme, još uvijek istražujem, učim i postajem bolja osoba svakoga dana. Ne osjećam se, ne razmišljam i ne izgledam kao netko tko ima 90 godina”, započinje svoju priču Natalie.

Ipak, napominje, ove će godine u kolovozu doseći broj godina koje više ne želi ignorirati – 90. rođendan. Odlučila je pokoriti svoj “strah” od priznavanja tog broja, piše theguardian.com.

Sada s ponosom govori da je rođena u kolovozu 1929. godine, otprilike u vrijeme kada je burza na Wall Streetu doživjela veliki pad i kada je počela Velika depresija.

“Mogu vam nabrojati i neke manje poznate i manje depresivne događaje iz tog vremena, guglala sam datum. Ali molim vas, nemojte se praviti iznenađeno jer sam “guglala” iskoristila kao glagol i jer se razumijem u Internet. Istina, možda na svijetu nema mnogo 89-godišnjaka koji će to kazati, ali postoje tisuće nas koji u ovom trenutku sjede i imaju fascinantno duboke misli, ti ljudi pišu, slikaju, grade i plešu, gledaju zvijezde i doprinose svijetu kao i svi drugi ljudi”, nastavlja Natalie.

Priznaje da je poprilično tvrdoglavo bježala od priznavanja, ali i prihvaćanja svojih godina. Doduše, tvrdi da bi joj bilo lakše prihvatiti ih da društvo nema tvrdo ukorjenjene stereotipe o starenju i o starijim ljudima. Smeta joj kada na nekom druženju spomene da i dalje radi, a neka mlađa osoba joj kurtoazije kao zapanjeno pita “Zar vi i dalje radite?”.

“Takve ljude želim udariti šakom. Naravno, ne udarim ih jer sam ovih dana visoka svega 149 centimetara pa ih ne mogu dosegnuti. Ali takva pitanja su toliko stereotipna i govore puno o tome kako drugi ljudi zamišljaju treću dob”, priča Natalie.

S druge strane, Natalie će vam vrlo rado priznati i otvoreno pričati o tome kako je svjesna da je tijelo više ne služi kao prije pedeset godina. Već nekoliko godina mora koristiti slušni aparatić, ali samo dok razgovara s ljudima koji mumljaju dok pričaju, ostale čuje i bez aparatića.

“Mislim da mi je ostalo osam originalnih zubi. Tu je i moj desni kuk – prije nekoliko mjeseci se počeo čudno ponašati. Svrstavam ga na vrh liste problema koje ove godine planiram riješiti”, odlučna je Natalie.

Pita se zašto jedna osoba ne bi u isto vrijeme mogla imati “više godina”. Naravno, ne kalendarskih. Ali svima je poznat osjećaj “biti sretan kao malo dijete” i isti osjećaj se može pojaviti u petoj i u devedeset petoj godini života. Kao iskusna umjetnica, upoznata je s odličnim radovima umjetnika koji su svoje krunske radove napravili u poznoj dobi.

“Uzmite legendarnog Henrija Matissea, on je svoje najpoznatije kolaže napravio dok je praktički bio zakovan za smrtni krevet.

Svi smo mi drugačiji, od trenutka kada se rodimo do trenutka smrti. Moja 80. godina nije i neće biti ista kao i vaša 80. godina. Zašto društvo uporno starije ljude želi gledati kao na skupinu koja dijeli jednake karakteristike? Individualnost ne otpada s godinama, čak ni kada dosegnemo neku brojku”, ustraje na svojem objašnjenju Natalie.

Foto: Henri Matisse je svoje kolaže napravio u dobi od 84. godine, nakon operacije raka debelog crijeva. Bio je zakovan za krevet i nepokretan u trenutcima dok je smišljao kolaže | Youtube screenshot

Prisjeća se kako su i njena majka i otac doživjeli duboku starost, majka je umrla s 97, a otac s 101 godinom starosti. Majka joj je s 94. godine počela slikati, penjala se svakog drugog dana na četvrti kat na radionicu, a prvu izložbu je imala s 96 godina.

Otac, ruskog podrijetla, često je vani šetao i kada bi sreo nekog također starijeg susjeda, kući bi rekao da je sreo susjeda i nazvao ga je “starčekom”, iako je taj starček bio barem 25 godina mlađi od njega.

“Vjerojatno je stav mojih roditelja igrao ulogu u tome kako ja shvaćam treću dob. Neki ljudi su ‘starčeki’, a neki ljudi to odbijaju biti. Ne postoje pravila u starosti, ali postoje iznimke. Moj jedini savjet vam je: budite ta iznimka”, zaključila je Natalie.

Popularno
Copy link
Powered by Social Snap