Iskrena umirovljenica: Nije me sram, kupujem samo na sniženjima. Mirovina mi je 2.002 kune
Zbog dvije kune veće mirovine umirovljenica Snježana iz Sračinaca neće dobiti 900, nego 600 kuna jednokratne novčane pomoći u sklopu isplate energetskog dodatka. Nije ju sram priznati, a zašto i bi, da u dućanima kupuje samo stvari na akcijama.
Mirovine sve više zaostaju za plaćama i troškovima Foto: Pixabay
Prije samo dvije i pol godine, kada nije bilo niti korone, niti divljajuće inflacije, umirovljenici su majstorski manevrirali od mirovine do mirovine i živjeli skromno. Već tada je to bio golem problem o kojem se malo pričalo, a u današnjim uvjetima poskupljenja namirnica i režijskih troškova njihovi se životi pretvaraju u nemoguću misiju.
Umirovljenica Snježana Liber iz Sračinaca ispričala je za Varaždinske vijesti kako ona preživljava s mirovinom od 2.002 kune. Nesreća je htjela da će zbog dvije kune izgubiti 300 kuna u nadolazećoj isplati energetskog dodatka. Umjesto 900 kuna dobit će tek 600, kao i većina umirovljenika. Isti iznos i za nju i za nekog tko ima 2.999 kuna. Ipak, kad se krpa kraj s krajem bilo kakav dodatak dobro dođe, smatra umirovljenica:
“Umirovljenici su veseli jer će dobiti pomoć od države i bit će im lakše barem za blagdane. I ja se veselim, iako ću zbog dvije kune veće mirovine od 2.000 kuna dobiti 600 kuna pomoći, a ne 900. Ali što dalje? Ovo je jednokratna pomoć. Kako živjetiuz ova poskupljenja s 1.200, 1.600, 1.800, 2.000 kuna, koliko iznose najniže mirovine?”, pita se Snježana za Varaždinske vijesti.
Svoju radničku mirovinu zaradila je u Varteksu. Njen suprug nema puno veću mirovinu od nje, ali s dvije penzije uvijek je lakše. Srećom ima malen vrt, ali u dućanima kupuje isključivo na akcijama:
“Ne znam kako bih sama mogla preživjeti. Imamo malen vrt, tek toliko da priskrbim nešto zdravog povrća i voća za mene i supruga, nešto kokica za jaja, i za juhu. Sve ostalo kupujem u dućanu. Bit ću iskrena i nije me sram, sve kupujem na akcijama. Brašno, šećer, ulje, meso… svjesna sam kakvo je to meso, ali nešto se mora jesti”, zaključuje Snježana.
