Harvard, MIT, Cambridge: Grupa znanstvenika želi starost uvrstiti u popis bolesti
Tridesetak akademika pokušava nagovoriti Svjetsku zdravstvenu organizaciju da starost uvrsti na popis bolesti. Tvrde da će to samo poboljšati živote starijih ljudi, no sociolog Frank Furedi smatra da se radi o dehumanizaciji starijih ljudi i uništavanju njihovog ionako narušenog statusa u društvu.
Foto: Unsplash
Baš kada ste mogli pomisliti da je starost normalan i prirodan dio života, javilo se tridesetak akademika s uglednih sveučilišta koji pokušavaju nagovoriti Svjetsku zdravstvenu organizaciju da starost proglase – bolešću. Kažu da će to samo poboljšati njihove živote, no u stvarnosti, smatra sociolog Frank Furedi, samo će ljudima dati izgovor da ih još više otpisuju i ignoriraju.
U najboljem slučaju su ignorirani, u najgorem ih se demonizira
Akademici s Harvarda, MIT-ja, Cambridge i drugih poznatih sveučilišta odlučili su da starost više nije normalan dio života. Furedi smatra da je to samo još jedan u nizu moralnih udaraca za starije. U kolumni Furedi piše:
“Ne sumnjam da ovi stručnjaci doista misle da imaju boljitak starijih na umu. Međutim, ako žele redefinirati proces starenja kao neku bolest, onda ti stručnjaci nehotice doprinose slabljenju moralnog statusa starijih i samo pojačavaju kontinuiranu eroziju autoriteta odraslosti”, piše Furedi.
Starost se već danas smatra nepoželjnom i neatraktivnim dijelom života, a ako još sve to proglasimo jednom bolesti – samo ćemo pojačati negativnu sliku treće dobi. Ne toliko davno starost je imala drugačiji prizvuk u društvu – češće ju se povezivalo sa zrelošću ili s mudrošću, podsjeća Furedi. U mnogim društvima su se ljudi obraćali starijima za savjete i vodstvo, a mladi su bili učeni da uvijek moraju poštovati starije.
U kontrastu, moderno zapadno društvo rijetko kada ima lijepe riječi za starost.
“U najboljem slučaju, stariji su odbačeni kao ljudi koji su nebitni i koji imaju zastarjele poglede na svijet i treba ih se ignorirati. U najgorem slučaju, demonizira ih se i stavlja im se na leđa da su mladima ukrali budućnost i da su odgovorni za klimatsku krizu u svijetu”, piše Furedi.
Dehumanizacija starijih
Furedi taj novi način razmišljanja o starijima opisuje kao gerontofobiju – strah od starijih.
“Nažalost, ovakav neugodan način predstavljanja starijih je normaliziran do te mjere da se mnogi stariji osjećaju kulturalno izoliranima i konstantno podcijenjenima. U vlastitim istraživanjima starosti bio sam iznenađen dubokim opisima isključenosti koje stariji opisuju da osjećaju na dnevnoj bazi. Specifično, oni su komunicirali velik jaz u kulturalnim razlikama između njih i mladih”, piše Furedi.
To se proširilo na sve sfere života, pa se tako i pomoć oko odgoja djece ako su uključeni stariji sve češće gleda s prijezirom. Zašto bi se stariji miješali u odgoj djece, kada su tako izvan dodira sa svijetom, a prema prijedlogu znanstvenika iz uvoda – pate od neizlječive bolesti?
“Zahtjev 30 znanstvenika u potpunosti zanemaruje humane kvalitete i potrebe starijih. Ako dijagnoziramo starost kao bolesti nećemo poboljšati zdravlje starijih, nego ćemo pogoršati njihov status u društvu. (…)
Negativne značajke koje pripisujemo starijima već imaju ogromne negativne društvene posljedice, želimo li stvarno pogoršati situaciju tako da ih sve proglasimo i bolesnicima”, pita se Furedi.
